Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
24 Provjeri ne pratim li krivu stazu
i starim putem vodi me k dobru.[a]
21 ‘Dopustit ću da i svi drugi narodi vide kako izvršavam kaznu i nadjačavam neprijatelja. Proslavit ću se među njima. 22 Od toga dana nadalje, izraelski će narod znati da sam ja njihov BOG. 23 Narodi će shvatiti da je izraelski narod otišao u progonstvo zbog svoje krivnje. Bili su mi nevjerni pa sam se okrenuo od njih. Predao sam ih neprijateljima pa su svi poginuli od mača. 24 Kaznio sam ih za gadosti i grijehe koje su činili. Okrenuo sam se od njih.’
25 Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Sada ću okrenuti na dobro sudbinu Jakovljeve obitelji. Smilovat ću se cijelome izraelskom narodu. Pokazat ću koliko mi je važna svetost mog imena. 26 Narod će morati podnositi svoju sramotu zbog svega što su učinili protiv mene. No živjet će mirno i sigurno u svojoj zemlji. Nitko ih neće uznemiravati. 27 Mnogi će se narodi uvjeriti da sam svet kad okupim svoj narod iz drugih naroda i dovedem ih iz neprijateljskih zemalja. 28 Izraelci će shvatiti da sam ja njihov BOG jer sam ih poslao u progonstvo među druge narode, a zatim ih okupio u njihovoj vlastitoj zemlji. Ni jednog od njih neću ostaviti u stranoj zemlji. 29 Izlit ću svoj Duh na narod Izraela i više se neću okrenuti od njega.’« Tako je rekao Gospodar BOG.
Sigurnost Božjeg obećanja
13 Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. 14 Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«[a] 15 I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.
16 Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. 17 Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. 18 Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. 19 Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. 20 Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International