Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Rođenje Ezava i Jakova
19 Ovo je zapis o Izaku, Abrahamovom sinu.
Abrahamu se rodio Izak. 20 Izak je imao četrdeset godina kad je oženio Rebeku, kćer Aramejca Betuela iz Mezopotamije[a], sestru Aramejca Labana. 21 Izak se pomolio BOGU za svoju ženu jer je bila neplodna. BOG mu je ispunio molbu i njegova je žena Rebeka zatrudnjela. 22 No dvoje se djece u njezinoj utrobi toliko guralo da je odlučila pitati BOGA: »Zašto mi se ovo događa?«
23 BOG joj je rekao:
»Dvije su nacije u tvojoj utrobi.
Iz tvog će se tijela dva naroda odijeliti.
Jedan će biti jači od drugoga.
Provorođeni će služiti onome koji se rodi drugi.«
24 Kad je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da nosi blizance. 25 Prvi je izašao sav crven i dlakav kao ogrtač. Zato su mu dali ime Ezav[b]. 26 Nakon toga je izašao njegov brat, rukom čvrsto držeći Ezava za petu, pa su mu dali ime Jakov[c]. Izak je imao šezdeset godina kad je Rebeka rodila.
27 Dječaci su odrasli. Ezav je postao vješt lovac i volio je biti vani na otvorenom prostoru, a Jakov je bio povučen i volio je biti doma, u šatoru. 28 Izak je više volio Ezava, jer je volio jesti divljač, a Rebeka je više voljela Jakova.
Ezav prodaje pravo prvorodstva
29 Jednom, dok je Jakov kuhao varivo, Ezav je došao izvana užasno gladan. 30 Rekao je Jakovu: »Daj mi toga crvenog variva! Umirem od gladi!« (Zato su ga nazvali Edom[d].)
31 »Prvo mi prodaj svoje pravo prvorodstva[e]«, odgovori Jakov.
32 »Samo što nisam umro od gladi«, rekao je Ezav, »što će mi pravo prvorodstva?«
33 »Prvo mi se zakuni«, rekao je Jakov.
Ezav mu se zakleo i tako prodao svoje pravo prvorodstva Jakovu. 34 Tada je Jakov dao Ezavu kruha i variva od leće. Kad se Ezav najeo i napio, ustao je i otišao. Tako je Ezav omalovažio svoje pravo prvorodstva.
Nun
105 Tvoja riječ je svjetiljka
pred mojim nogama,
svjetlo na mom putu.
106 Zakleo sam se i pritom ostajem,
slijedit ću tvoje pravedne prosudbe.
107 BOŽE, toliko sam propatio,
daj da živim, kao što si obećao.
108 Primi moje žrtve i molitve, BOŽE,
nauči me svojim prosudbama.
109 Život mi je stalno u opasnosti,
no tvoje učenje nisam zaboravio.
110 Zli ljudi zamku su mi postavili,
no od tvojih pravila nisam odstupio.
111 Vesele me tvoji zakoni,
zauvijek sam ih naslijedio.
112 Odlučio sam, do kraja života
vršit ću tvoje odredbe.
Život u Duhu
8 Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu. 2 Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te[a] zakona grijeha koji donosi smrt. 3 Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. 4 Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.
5 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. 6 Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. 7 Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. 8 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.
9 No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. 10 A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. 11 Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.
Usporedba o sijaču
(Mk 4,1-8; Lk 8,4-8)
13 Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. 2 Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. 3 Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. 4 Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. 5 Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, 6 ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. 7 Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. 8 A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. 9 Tko sluša—neka čuje!«
Značenje usporedbe o sijaču
(Mk 4,13-20; Lk 8,11-15)
18 »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. 19 Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. 20 Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. 21 No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. 22 Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. 23 Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International