Revised Common Lectionary (Complementary)

Cijeli svemir slavi Boga

⁸ A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«

⁹ Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak^[a]. ¹⁰ Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.

3 Bog mi je rekao: »Čovječe, pojedi to što vidiš. Pojedi ovaj svitak, pa idi izraelskom narodu i govori im.« ² Otvorio sam usta, a on mi je dao svitak da ga pojedem. ³ Rekao mi je: »Čovječe, pojedi svitak, koji ti dajem, i nahrani njime svoj trbuh.« Pojeo sam svitak. U ustima mi je bio sladak kao med.

⁴ Govorio mi je dalje: »Čovječe, idi k Izraelcima i prenesi im moju poruku. ⁵ Ne šaljem te ljudima čiji jezik ne razumiješ i koji je teško naučiti. Šaljem te narodu Izraela. ⁶ Ne šaljem te drugim narodima čije jezike ne znaš i koje je teško naučiti. Kad bih te njima poslao, oni bi te slušali. ⁷ A Izraelci te neće slušati jer ne slušaju ni mene. Cijeli je izraelski narod prkosan i tvrdoglav. ⁸ No ja ću učiniti da ti budeš jednako tvrdoglav i nepopustljiv. ⁹ Bit ćeš tvrđi od kremena i nećeš se bojati tih ljudi, koji se stalno okreću protiv mene.«

¹⁰ I još mi je rekao: »Čovječe, pažljivo slušaj i pamti što ti kažem. ¹¹ Idi sada među svoje ljude. Idi među prognanike i govori im. Bez obzira na to slušaju li ili ne, ti im reci: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’«

Anđeo i mali svitak

10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. ² U ruci je držao mali razmotani svitak. ³ Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. ⁴ Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«

⁵ Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. ⁶ Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. ⁷ Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«

⁸ Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«

⁹ Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« ¹⁰ Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. ¹¹ Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«