Revised Common Lectionary (Complementary)
Narodna pjesma pobjede
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje!
Bježe pred tobom oni koji te mrze.
2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim.
Kao što se vosak topi pred vatrom,
zlikovci propadaju pred Bogom.
3 A pravednici se raduju,
pred Bogom se vesele
i radosno kliču.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve.
Veličajte onoga koji jaše na oblacima,[a]
JAH[b] mu je ime,
kličite radosno pred njime.
5 On je otac siročadi, branitelj udovica.
On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama[c].
6 Bog usamljenima dom nalazi,
zatvorenike oslobađa i usrećuje,
a buntovne ostavlja da žive
na pustoj i spaljenoj zemlji.
7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao,
kad si kroz pustinju koračao, Selah
8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo,
pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9 Obilje kiše si izlio,
svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio,
zemlju koju si nam dao u baštinu.
10 Tvoj narod[d] se ondje naselio,
u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
19 Neka je blagoslovljen Gospodar,
koji nosi naše terete iz dana u dan,
on je Bog koji nas spašava. Selah
20 Naš Bog je Bog koji spašava,
Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.
Jeftahova zakletva
29 Tada je BOŽJI duh obuzeo Jeftaha. Prošao je kroz Gilead i Manašeovu zemlju te se uputio u Mispu, u Gileadu. Odatle je krenuo na Amonce.
30 Zakleo se BOGU: »Ako mi daš pobjedu nad Amoncima, 31 prvo što izađe iz moje kuće kad se budem vraćao kao pobjednik, neka pripadne BOGU. Prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.«
32 Tako je Jeftah otišao u rat protiv Amonaca i BOG mu je dao pobjedu. 33 Porazio ih je na području od grada Aroera do okolice grada Minita. Zauzeo je dvadeset gradova. Borio se protiv Amonaca i za grad Abel Keramim. Izraelci su porazili i pokorili Amonce.
34 Potom je Jeftah otišao kući u Mispu. Njegova mu je kći izašla ususret. Plesala je uz ritam tamburina. Bila je njegovo jedino dijete. Jeftah nije imao drugih kćeri ni sinova. 35 Kad ju je ugledao, razderao je svoju odjeću. Rekao je: »Jao, kćeri moja! Uništila si me. Uvalila si me u nevolju. Dao sam BOGU obećanje i ne mogu ga poništiti.«
36 »Oče moj«, odgovorila je ona, »ako si dao obećanje BOGU, postupi sa mnom kao što si obećao. Trebao bi održati svoje obećanje zato što se BOG osvetio tvojim neprijateljima Amoncima.« 37 Zatim je rekla svome ocu: »Imam samo jednu želju. Pusti me da odem na dva mjeseca u planine, da budem sa svojim prijateljicama i oplakujem to što se nikad neću udati i imati djecu.«
38 »Idi«, rekao je. Poslao ju je da ode na dva mjeseca. Ona je otišla u planine s prijateljicama. Plakale su jer se ona nikad neće udati niti imati djecu. 39 Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svome ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom. Bila je djevica. Poslije je u Izraelu postao običaj 40 da mlade Izraelke svake godine odlaze na četiri dana negdje u prirodu i oplakuju kćer Jeftaha iz Gileada.
Pavao i Petar
11 No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. 12 Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. 13 I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. 14 Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International