Revised Common Lectionary (Complementary)

Narodna pjesma pobjede

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.

Bog kuša Abrahamovu vjeru

22 Nakon nekog je vremena Bog iskušao Abrahama. Pozvao ga je: »Abrahame!«

A on odgovori: »Evo me, slušam.«

² Bog je rekao: »Uzmi svog sina, jedinca Izaka, sina kojeg voliš. Idi u zemlju Moriju, na planinu koju ću ti pokazati, i ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu^[a].«

³ Abraham je ustao rano ujutro, nasjekao drva za žrtvu paljenicu i osedlao magarca. Poveo je sa sobom dvojicu sluga i sina Izaka te krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog bio govorio. ⁴ Trećeg je dana putovanja Abraham podigao pogled i u daljini ugledao to mjesto. ⁵ Tada je rekao slugama: »Ostanite ovdje pored magarca, a ja i dječak idemo onamo štovati Boga pa ćemo se vratiti.« ⁶ Abraham je uzeo drva za žrtvu paljenicu i natovario ih na Izaka, a on sam ponio je vatru i nož. Tako su njih dvojica otišla zajedno dalje.

⁷ Izak je rekao Abrahamu: »Oče?«

»Slušam, sine«, odgovorio je Abraham.

»Vatra i drva su ovdje«, rekao je Izak, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?«

⁸ Abraham odgovori: »Bog će se sam pobrinuti za janje za žrtvu paljenicu, sine moj.«

I njih su dvojica zajedno hodala dalje. ⁹ Kad su stigli do mjesta o kojem mu je Bog govorio, Abraham je napravio žrtvenik i na njega naslagao drva. Zatim je svezao svog sina Izaka i položio ga na žrtvenik, povrh drva. ¹⁰ Tada je uzeo nož i podigao ruku da ga ubije.

¹¹ No BOŽJI ga je anđeo pozvao s neba: »Abrahame! Abrahame!«

Abraham je rekao: »Evo me, slušam.«

¹² »Ne diži ruku na dječaka!« rekao je, »Nemoj mu ništa učiniti! Sad znam da poštuješ Boga jer mi nisi uskratio svoga sina jedinca.«

¹³ Tada je Abraham podigao pogled i vidio ovna koji se rogovima zapleo u grmlje. Ode, uzme ga i prinese kao žrtvu paljenicu umjesto svoga sina. ¹⁴ Abraham je ono mjesto nazvao »BOG će se pobrinuti«.^[b] Zato se još i danas kaže: »Na BOŽJOJ planini, on će se pobrinuti.«^[c]

Ostali apostoli prihvaćaju Pavla

2 Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. ² Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.

³ Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. ⁴ Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. ⁵ No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.

⁶ I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. ⁷ No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. ⁸ Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. ⁹ Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. ¹⁰ Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.