Revised Common Lectionary (Complementary)
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9 Ne trebam junce iz tvoje štale,
ni jarce iz tvojih torova,
10 jer moja je svaka šumska životinja
i stoka na tisuću planina.
11 Znam svaku gorsku pticu,
moje je sve što se kreće u polju.
12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13 Jedem li ja meso bikova
ili pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15 Zatim me prizovi u dan nevolje,
izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
40 Razmislimo o svojim životima
i vratimo se BOGU!
41 Podignimo srca i ruke
Bogu na nebesima i recimo:
42 »Bunili smo se i bili nepokorni,
a ti nam nisi oprostio.
43 Gnjevom si se zaogrnuo i gonio nas,
ubijao bez milosti.
44 Sakrio si se za oblak
koji ne da molitvi da prođe.
45 Učinio si da među svim narodima
budemo poput otpada i smeća.«
46 Svi naši neprijatelji
izvikuju uvrede protiv nas.
47 U strahu smo, kao u ponoru;
sve je razoreno i slomljeno.
48 Potoci suza teku mi iz očiju
zbog uništenja moga naroda.
49 Oči će mi liti suze
bez prestanka, bez odmora,
50 dok BOG s nebesa
ne pogleda i ne vidi našu patnju;
51 jer, boli me kad vidim
sudbinu djevojaka moga grada.
52 Moji neprijatelji, bez ikakvog razloga,
lovili su me kao pticu.
53 Bacili su me živog u jamu
i zatvorili kamenom;
54 voda mi je prekrila glavu,
rekao sam sebi: »Gotov sam!«
55 I sad zovem tvoje ime, BOŽE,
iz najdublje jame.
56 Čuj moju molitvu:
nemoj se oglušiti mom zapomaganju!
57 Priđi mi dok te zovem,
i reci mi: »Ne boj se.«
58 Gospodaru, vodi moju parnicu
i spasi moj život.
Pavao na Malti
28 Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. 2 Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. 3 Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. 4 Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« 5 A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. 6 Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. 7 U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. 8 Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. 9 Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. 10 Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International