Revised Common Lectionary (Complementary)

¹³ Jasno je dakle kako se Božje obećanje da će Abrahamu i njegovim potomcima dati u baštinu cijelu zemlju nije temeljilo na poslušnosti Božjemu zakonu, nego na novome odnosu s Bogom koji dolazi kroz vjeru.

¹⁴ Tvrdite li da je Božje obećanje za one koji ispunjavaju Božji zakon i stoga misle da su 'dovoljno dobri' u Božjim očima, onda zapravo govorite da je vjera nepotrebna. A tada bi i to obećanje bilo besmisleno.

¹⁵ Ali Zakon donosi kaznu onima koji ga pokušavaju ispunjavati. (Izbjegnuti kršenje zakona moguće je samo ako ne postoji zakon koji bi se kršio!)

¹⁶ Zato je važna vjera. Božje smo obećanje dobili na dar. I sigurni smo da ćemo ga primiti, držali se židovskih običaja ili ne, budemo li samo imali vjeru poput Abrahamove. Jer Abraham je otac svih koji vjeruju.

¹⁷ U Svetome pismu o tome piše: 'Postavljam te za oca mnogih naroda.'^[a] Jer Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i na čiju zapovijed nastaje ono čega prije nije bilo.

¹⁸ Kad je Bog obećao Abrahamu da će postati ocem mnogih naroda i rekao: 'Tvoji će potomci biti brojni poput zvijezda

¹⁹ Abraham se nije pokolebao u vjeri iako je znao kako je u dobi od stotinu godina prestar da bude otac i kako njegova žena Sara ne može imati djecu.

²⁰ Abraham nikada nije posumnjao u Božje obećanje. Njegova je vjera jačala i njome je proslavio Boga.

²¹ Bio je posve uvjeren da Bog može učiniti sve što obeća.

²² Tako je Bog Abrahama zbog vjere proglasio pravednim.

²³ Ta divna istina da ga je Bog proglasio pravednim nije bila na dobrobit samo Abrahamu

²⁴ već i nama. Bog će također nas proglasiti pravednima vjerujemo li u Boga koji je našega Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih.

²⁵ On je predan da umre za naše grijehe i podignut je od mrtvih da nas opravda pred Bogom.

Isus pretkazuje svoju smrt i uskrsnuće

³¹ Zatim im počne objašnjavati kako će on, Sin Čovječji, morati mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, koji će ga odbaciti, te da će biti ubijen i nakon tri dana uskrsnuti.

³² Govorio im je o tome posve otvoreno. Petar ga nato povede na stranu i stane od toga odgovarati.

³³ Isus se okrene, pogleda učenike te strogo ukori Petra: 'Odstupi od mene, Sotono! Tvoje misli nisu Božje, nego razmišljaš kao čovjek!'

³⁴ Tada pozove učenike i mnoštvo da priđu i slušaju. 'Ako tko od vas želi biti mojim sljedbenikom,' reče im, 'mora se odreći s

³⁵ Nastojite li zadržati svoj život za sebe, izgubit ćete ga. A tko položi svoj život za mene i za Radosnu vijest, imat će istinski život.

³⁶ Kakva korist od toga da stekneš i sav svijet ako pritom izgubiš vječni život!

³⁷ Što se može mjeriti s vrijednošću života?^[a]

³⁸ Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubničkim i grešnim naraštajem, njega ću se i ja, Sin Čovječji, postidjeti kada dođem u slavi svojega Oca, sa svetim anđelima.'

Preobrazba

² Nakon šest dana Isus uzme Petra, Jakova i Ivana te samo njih trojicu povede na vrh planine. Tu se pred njima preobrazi.

³ Haljine mu postanu tako blještavo bijele kako ih ne bi mogao izbijeliti nijedan bjelilac na zemlji.

⁴ Tada se ukažu Ilija i Mojsije te stanu razgovarati s Isusom.

⁵ 'Učitelju, tako je dobro ovdje!' reče mu Petar. 'Napravit ćemo tu tri sjenice, za tebe, Mojsija i Iliju.'

⁶ Nije, naime, znao što da kaže jer su se silno prestrašili.

⁷ Dok je to još govorio, zasjeni ih oblak, a iz oblaka progovori glas: 'Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!'

⁸ Oni smjesta pogledaju uokolo. Mojsije i Ilija bijahu nestali i samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su silazili s planine, zabranio im je da ikomu spominju što su vidjeli sve dok on, Sin Čovječji, ne ustane od mrtvih.