Revised Common Lectionary (Complementary)

Apostoli prihvaćaju Pavla

2 Nakon četrnaest godina vratio sam se u Jeruzalem s Barnabom, a sa sobom sam poveo i Tita.

² Otišao sam onamo jer me je Bog tako uputio objavom. Ondje sam posebno razgovarao s crkvenim vođama. Htio sam da razumiju što propovijedam poganima. želio sam biti siguran da se oni s time slažu kako moj trud za Gospodina ne bi bio uzaludan.

³ Oni su se složili sa mnom. Nisu čak zahtijevali ni da se moj pratilac Tit obreže iako je Grk.

⁴ Ne bi to nitko ni spominjao da ondje nije bilo uljeza, lažne braće koja su vrebala da nam oduzmu našu slobodu u Kristu Isusu. Pokušali su nas učiniti robovima - primorati nas da se držimo židovskih odredbi.

⁵ Ali nismo im ni trenutka popustili. Htjeli smo sačuvati istinu evanđelja među vama.

⁶ A crkveni vođe koji su bili ondje nisu imali što dodati mojemu propovijedanju. (Iako meni nije bilo važno to što su oni vođe jer Bog na to ne gleda.)

⁷ Vidjeli su da mi je Bog povjerio propovijedanje evanđelja poganima, kao što je Petru povjerio da ga propovijeda židovima.

⁸ Jer onaj koji je kroz Petrovu apostolsku službu djelovao među židovima djelovao je kroz mene među poganima.

⁹ Jakov, Petar^[a] i Ivan, stupovi Crkve, prepoznali su milost koju mi je Bog ukazao i pružili nam desnicu u znak zajedništva: mi ćemo raditi među poganima, a oni među židovima.

¹⁰ Jedino su nam rekli da vodimo brigu o siromasima, što sam revno i činio.