Revised Common Lectionary (Complementary)
Marija slavi Boga
46 Na to je Marija rekla:
»Moja duša slavi Gospodina
47 i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju,
48 jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju.
Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom
49 jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari.
Sveto je ime njegovo.
50 Iz pokoljenja u pokoljenje
iskazuje milost onima koji ga se boje.
51 Svojom je rukom učinio silna djela:
raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni.
52 Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja,
a ponizne je uzvisio.
53 Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima,
a bogataše poslao od sebe praznih ruku.
54 Pomogao je svom slugi, Izraelu,
sjetio se svoga milosrđa,
55 kao što je zauvijek obećao našim precima,
Abrahamu i njegovim potomcima.«
Samuelovo rođenje
1 U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. 2 Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.
3 Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.
4 Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. 5 Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu[a]. 6 Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. 7 Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.
8 Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«
9 Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.
A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.
10 Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. 11 Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«[b]
12 Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. 13 Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je 14 rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«
15 »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. 16 Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«
17 Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«
18 Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«
Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.
Bogoštovlje Staroga saveza
9 I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. 2 U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. 3 Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. 4 Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. 5 Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti.[a]
6 U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu.[b] 7 No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.[c] 8 Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. 9 To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. 10 Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza.[d]
Bogoštovlje Novoga saveza
11 No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. 12 Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. 13 Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima—ali samo tjelesno. 14 Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela[e], da možemo služiti živome Bogu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International