Revised Common Lectionary (Complementary)
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
3 Estera je ponovo govorila s kraljem. Bacila mu se pred noge i plačući ga preklinjala da poništi plan Agagovca Hamana za uništenje Židova.[a] 4 Kralj je ispružio zlatno žezlo prema Esteri i ona je ustala pred njim.
5 »Ako je kralju po volji«, rekla je Estera, »i ako sam stekla njegovu naklonost, ako kralj misli da je dobro tako činiti i ako se slaže s tim, neka se opozove pisani proglas Agagovca Hamana, Hamedatovog sina, da se pobiju Židovi u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva. 6 Jer, kako bih ja mogla podnijeti takvo zlo nad svojim narodom? Kako bih mogla preživjeti uništenje svoje obitelji?«
7 Kralj Kserkso je odgovorio kraljici Esteri i Židovu Mordekaju: »Evo, dao sam Hamanovo imanje Esteri, a njega su objesili na vješala jer je podigao ruku na Židove. 8 Vi sad u kraljevo ime napišite što mislite da je najkorisnije za Židove, i to zapečatite kraljevim pečatom. No, znajte, ni jedan se proglas napisan i zapečaćen u kraljevo ime ne može poništiti.«
9 Toga su se istog dana, dvadeset i trećega u trećem mjesecu Sivanu[b], okupili kraljevski pisari koji su ispisivali Mordekajeve zapovijedi za spas Židova. Upraviteljima[c], namjesnicima i poglavarima sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša, poslan je novi proglas. U svaku je pokrajinu upućen zaseban proglas pisan pismom i jezikom svakoga pojedinog naroda u Kserksovom kraljevstvu. I Židovima je poslan proglas na njihovom pismu i jeziku. 10 Mordekaj je odaslao novi proglas u ime kralja Kserksa, a pisma je zapečatio kraljevim pečatom i razaslao po glasnicima koji su jahali najbrže kraljevske konje.
11 Kralj je novim proglasom dopuštao Židovima da se javno okupljaju, da brane svoj život, da uništavaju i ubijaju neprijateljsku vojsku bilo kojeg naroda ili pokrajine koja ih napadne, da ubijaju djecu i žene neprijatelja te plijene njihovu imovinu. 12 To im je sve bilo omogućeno raditi od trinaestog dana dvanaestoga mjeseca Adara, u svim pokrajinama Kserksovoga kraljevstva. 13 Prijepis tog proglasa trebao je postati zakon u svakoj pokrajini i biti objavljen svima u kraljevstvu kako bi Židovi toga dana bili spremni braniti se i osvetiti svojim neprijateljima. 14 Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su jurili na najboljim kraljevskim konjima. Proglas je bio objavljen i u prijestolnici Suzi.
15 Kad je Mordekaj izašao iz kraljevske palače, nosio je bijelo i plavo kraljevsko ruho, veliku zlatnu krunu i grimizni ogrtač od finog platna. Suza se ispunila klicanjem i veseljem. 16 Bio je to za Židove posebno sretan dan, dan velike časti. 17 U svakoj pokrajini i u svakom gradu, gdje je stigao kraljev proglas, nastala je radost i slavlje među Židovima. Mnogi pripadnici drugih naroda tada su prihvatili židovsku vjeru jer je svakoga obuzeo strah od Židova.
Nebesko mnoštvo slavi Boga
19 Nakon toga, čuo sam nešto poput buke velikog mnoštva na Nebu kako viče:
»Aleluja! Spasenje, slava i moć pripadaju našem Bogu.
2 Njegove su presude ispravne i pravedne.
On je presudio velikoj bludnici koja je
iskvarila Zemlju svojim bludničenjem.
On je osvetio smrt svojih slugu koje je ubila.«
3 I još su govorili:
»Aleluja! Dim će se dizati s nje zauvijek.«
4 Tada su dvadeset i četiri starješine i četiri bića pali ničice i poklonili se Bogu koji sjedi na prijestolju i rekli:
»Amen! Aleluja!«
5 A s prijestolja se začuo glas:
»Hvalite našega Boga svi koji mu služite
i svi vi—mali i veliki—koji ga se bojite!«
6 Onda sam začuo nešto poput velikog mnoštva ljudi. Zvučalo je kao huka velikih voda ili kao zvuk jakih gromova. Govorili su:
»Aleluja! Gospodin, naš Svemoćni Bog, kraljuje.
7 Radujmo se i budimo sretni!
Dajmo Bogu slavu jer je došlo vrijeme Janjetove svadbe!
Njegova je zaručnica spremna.
8 Dobila je čistu, sjajnu lanenu odjeću da se u nju obuče.«
Lanena tkanina predstavlja pravedna djela Božjih svetih ljudi.
9 Tada mi je anđeo rekao: »Zapiši ovo: blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!« Te je dodao: »Ove su Božje riječi istina.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International