Revised Common Lectionary (Complementary)
Zahvala Bogu za izvršenje pravde
[a] Voditelju zbora, »almut laben«[b]. Davidova pjesma.
1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim,
pričati o svim tvojim čudesnim djelima.
2 Radosno ću radi tebe klicati,
glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.
3 Moji neprijatelji uzmiču,
pred tobom posrću i umiru.
4 Jer, zauzeo si se za moju stvar,
zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.
5 Osudio si narode, uništio zlikovce,
zauvijek izbrisao njihovo ime.
6 Neprijatelji su poraženi!
Razorio si njihove gradove,
nestat će svako sjećanje na njih.
7 No BOG vlada zauvijek.
Njegovo je prijestolje pravde.
8 Svima na svijetu sudi pravedno,
narodima presuđuje pošteno.
9 BOG je sklonište ljudima u patnji,
sigurna luka u vremenima nevolje.
10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju.
BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.
11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte!
Njegova djela svima razglasite.
12 On se osvećuje za prolivenu krv,
i dobro pamti,
a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.
13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE.
Pogledaj, neprijatelji me progone.
Spasi me od ‘vrata smrti’,
14 da te na vratima Jeruzalema[c] pjesmom mogu hvaliti,
da se zbog spasenja mogu radovati.«
Job
16 Tada je Job odgovorio:
2 »Naslušao sam se mnogih takvih riječi.
Donosite mi muku, a ne utjehu!
3 Ima li kraja ovom blebetanju?
Što te muči da moraš govoriti?
4 Da ste na mome mjestu,
i ja bih mogao govoriti poput vas,
zasipati vas optužbama
i mahati glavom nad vama.
5 Ali moja bi vas usta ohrabrila,
utjeha s mojih usana umirila.
6 Ako i govorim, moja bol se ne smiruje,
ako pak zašutim, ona ne odlazi.
7 Da, Bože, ti si me iscrpio,
užasnuo si sve moje prijatelje.
8 Učinio si me slabim i mršavim
pa ljudi zbog toga misle da sam kriv.
9 Bog u svom gnjevu nasrće na mene,
trga me i na mene škrguće zubima.
Moj protivnik pogledom me probada.
10 Ljudi su na mene razjapili usta,
prezirno me šamaraju
i protiv mene se udružuju.
11 Bog me predao zlima
i bacio me u pandže zlikovaca.
12 Mirno sam živio, a on me skršio,
za vrat me zgrabio i zdrobio.
Kao metu me postavio.
13 Opkolili me njegovi strijelci.
Bez milosti mi srce probada
i moju utrobu na zemlju prosipa.
14 Ponovo i ponovo on me napada,
kao ratnik na mene juriša.
15 Tkaninu za žalovanje zašio sam na svoju kožu
i svoj ponos zakopao u prašinu.
16 Lice mi je crveno od plača,
sjena smrti na kapke mi pala.
17 Iako, nema nasilja na mojim rukama
i nevina je moja molitva.
18 O, zemljo, ne skrivaj nepravdu što mi je učinjena.[a]
Neka se čuje vapaj moje krvi za pravdom!
19 Već se sigurno čuje na nebu,
gdje svjedoči za moju obranu.
20 Moj vapaj za mene govori pred Bogom
dok u muci čekam njegov odgovor.
21 Neka iznese moj slučaj pred Boga,
kao što se čovjek zauzima za prijatelja.
Dobar i zao sluga
(Lk 12,41-48)
45 »Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga kojeg je gospodar postavio nad svim svojim slugama da im daje hranu u pravo vrijeme? 46 Blago onom slugi kojeg njegov gospodar, kada dođe, nađe gdje obavlja svoju dužnost. 47 Istinu vam kažem: gospodar će toga slugu postaviti da upravlja svim njegovim imanjem. 48 No ako zli sluga u sebi kaže: ‘Moj se gospodar još dugo neće vratiti’ 49 pa počne tući druge sluge te jesti i piti s pijancima, 50 doći će njegov gospodar u dan i sat kada ga ne očekuje. 51 Tada će ga njegov gospodar okrutno kazniti i dodijeliti mu mjesto među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International