Revised Common Lectionary (Complementary)
Obredna i moralna svetost
19 BOG je rekao Mojsiju: 2 »Reci cijeloj izraelskoj zajednici: Ja sam vaš BOG. Budite sveti jer sam ja svet.
15 Nemojte iskrivljavati pravdu. Ne smijete biti pristrani prema siromašnima niti povlađivati moćnima. Sudite bližnjima pravedno.
16 Nemojte naokolo hodati i klevetati druge. Ne ugrožavajte život bližnjima. Ja sam BOG.
17 Nemojte gajiti mržnju u srcu protiv bližnjega, nego ga otvoreno upozorite na grijeh da ne biste i vi snosili krivnju.
18 Nemojte se osvećivati i nemojte u sebi gajiti mržnju protiv sunarodnjaka, nego volite svoje bližnje kao same sebe. Ja sam BOG.
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Pavlov rad u Solunu
2 Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. 2 Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. 3 Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. 4 Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. 5 Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! 6 I nismo tražili da nas slave ljudi—niti vi niti itko drugi.
7 A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama,[a] kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. 8 Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli.
Najvažnija zapovijed
(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28)
34 Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. 35 Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: 36 »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?«
37 A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’[a] 38 To je prva i najvažnija zapovijed. 39 Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’[b] 40 Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.«
Pitanje o Kristu i Davidu
(Mk 12,35-37; Lk 20,41-44)
41 Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: 42 »Što mislite o Kristu[c]? Čiji je on potomak?«
Odgovorili su mu: »Davidov.«
43 A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši:
44 ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane
dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’[d]
45 Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« 46 Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International