Revised Common Lectionary (Complementary)

¹⁰ Kad je Bog vidio kako su postupili i da su prestali činiti zlo, promijenio je odluku. Nije ih kaznio kao što im je bio zaprijetio.

Jonina ljutnja i Božja dobrota

4 Joni to nije bilo drago pa se jako naljutio. ² Pomolio se BOGU: »O, BOŽE, dok sam još bio u svojoj zemlji, znao sam da će baš tako biti! Zato sam i pobjegao u Taršiš. Znao sam da si milosrdan i suosjećajan Bog, strpljiv i pun ljubavi. Čak i kad odlučiš nekoga kazniti, spreman si od toga odustati. ³ Zato mi sad, BOŽE, oduzmi život—radije bih umro nego živio.«

⁴ BOG ga je upitao: »Imaš li se pravo ljutiti?«

⁵ Jona je otišao istočno od grada, napravio ondje zaklon i sjeo u hlad. Čekao je da vidi što će biti s gradom.

Jona ostaje bez hlada

⁶ Tada BOG učini da pokraj Jone izraste velika biljka^[a], da bi mu glava bila u hladu i da bi mu bilo udobnije. Jona joj se veoma razveselio. ⁷ Sutradan ujutro Bog je poslao crva da podgrize biljku pa se ona osušila. ⁸ Kako se sunce dizalo, Bog je poslao vrući istočni vjetar. Sunce je Joni pržilo glavu pa je malaksao i poželio umrijeti. Izjavio je: »Radije bih umro nego živio!«

Božja pouka

⁹ Bog zatim upita Jonu: »Imaš li se pravo ljutiti zbog biljke?«

»Imam«, odgovori Jona. »Mogao bih umrijeti od ljutnje.«

¹⁰ BOG reče: »Toliko ti je stalo do te biljke, koju nisi njegovao niti se trudio oko nje, koja je niknula i uvenula preko noći. ¹¹ Pa kako da meni ne bude stalo do velikoga grada Ninive. Ondje ima više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji ne razlikuju dobro od zla^[b], kao i mnoštvo njihove stoke!«

Himna slavljenja

Davidov hvalospjev.

²¹ Za mene je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. ²² No nastaviti živjeti u tijelu za mene znači raditi za Gospodina. Stoga, ne znam što izabrati. ²³ Težak je to izbor. Želim otići i biti s Kristom jer bi to bilo mnogo, mnogo bolje, ²⁴ ali moj ostanak ovdje u tijelu potrebniji je radi vaše dobrobiti. ²⁵ Budući da sam u to uvjeren, znam da ću ostati i dalje sa svima vama te vam pomoći da napredujete i radujete se u vjeri. ²⁶ Tako ćete imati još više razloga da se ponosite mnome u Isusu Kristu kad ponovo budem s vama.

²⁷ Samo živite dostojno Kristove Radosne vijesti. Onda ću—bilo da dođem i vidim vas ili da sam odsutan—čuti o vama dobre vijesti, kako ste postojani u jednom duhu i kako se borite kao jedan za vjeru koju sadrži Radosna vijest. ²⁸ Čut ću da vas ni na koji način nisu zastrašili oni koji vam se suprotstavljaju. To je njima očiti dokaz da će biti uništeni, a vi spašeni. I taj je dokaz od Boga. ²⁹ Jer, vi ste dobili tu čast, ne samo da vjerujete u Krista nego i da trpite za njega. ³⁰ Uključeni ste u istu borbu za koju znate da sam i ja vodio i za koju čujete da je i sada vodim.

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd.

³ Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. ⁴ Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ ⁵ Tako su i oni otišli raditi u vinograd.

Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. ⁶ Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’

⁷ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’

⁸ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom—od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’

⁹ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. ¹⁰ Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. ¹¹ Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. ¹² Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’

¹³ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? ¹⁴ Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. ¹⁵ Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’

¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«