Revised Common Lectionary (Complementary)

Živjeti zajedno u miru

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Jakovljeva smrt i sahrana

²⁹ Zatim im Jakov naredi: »Uskoro ću umrijeti i pridružiti se precima. Sahranite me s mojim očevima u spilji na polju Hetita Efrona. ³⁰ To je spilja na polju Makpeli, kod Mamre u Kanaanu, polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. ³¹ Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara, ondje su sahranjeni Izak i njegova žena Rebeka, a ondje sam i ja sahranio Leu. ³² Polje i spilja, koja se nalazi na njemu, kupljeni su od Hetita.« ³³ Kad je Jakov završio s nalogom, legao je natrag na krevet, izdahnuo i pridružio se svojim precima.

Jakovljeva sahrana

50 Josip je zagrlio svog oca, plakao nad njim i ljubio ga. ² Zatim je zapovjedio liječnicima, koji su bili u njegovoj službi, da balzamiraju njegovog oca Izraela. I oni su ga balzamirali. ³ To je trajalo četrdeset dana, koliko treba za balzamaciju, a Egipćani su ga oplakivali sedamdeset dana.

⁴ Kad je prošlo vrijeme žalosti, Josip je rekao faraonovim dvoranima: »Molim vas, učinite mi uslugu i razgovarajte s faraonom u moje ime. Recite mu: ⁵ ‘Kad je moj otac bio na samrti, tražio me da se zakunem da ću ga sahraniti u grobu koji si je pripremio u Kanaanu. Pusti me da idem sahraniti oca, a zatim ću se vratiti.’«

⁶ Faraon je odgovorio: »Idi i sahrani svog oca, kao što si mu se zakleo.«

⁷ Tako je Josip otišao sahraniti oca. Pratile su ga sve faraonove sluge—najviši službenici s njegovog dvora i najviši službenici Egipta— ⁸ kao i svi Josipovi ukućani, braća i svi ukućani njegovog oca. U Gošenu su ostala samo njihova djeca i stada sitne i krupne stoke, ⁹ a s njim su išli i kola i konjanici. Bila je to vrlo velika povorka.

¹⁰ Kad su stigli do Atadovoga gumna^[a], blizu rijeke Jordan, održali su veliko i tužno žalovanje. Josip je ondje održao sedam dana žalosti za ocem. ¹¹ Kad su tamošnji stanovnici Kanaana vidjeli žalovanje kod Atadovog gumna, rekli su: »Kako Egipćani žalosno nariču!« Zato su to mjesto kod rijeke Jordan nazvali Abel Misrajim^[b].

¹² Jakovljevi su sinovi postupili prema očevom nalogu: ¹³ odnijeli su ga u Kanaan i sahranili u spilji na polju Makpeli, kod Mamre, na polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. ¹⁴ Nakon što je sahranio oca, Josip se vratio u Egipat, zajedno s braćom i svima koji su otišli s njim na sahranu.

Ne dajte ljudima povoda za grijeh

¹³ Stoga, prestanimo suditi jedni druge. Radije mislite na to da ne činite ništa što bi bilo zapreka bratu ili sestri, ili što bi ih navelo na grijeh. ¹⁴ Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni jednu vrstu hrane, samu po sebi, nije grijeh jesti, osim za onoga tko smatra da je to grijeh.

¹⁵ Ako tvoj brat misli da se neka vrsta hrane ne smije jesti, žalostit će ga budeš li ju jeo. Ako, dakle, jedeš ono što tvog brata žalosti, ne slijediš put ljubavi. Nemoj uništavati njegovu vjeru jer je Krist i za njega umro. ¹⁶ Nemoj da ono što je za tebe dobro dođe na zao glas. ¹⁷ Božje se kraljevstvo ne sastoji od hrane i pića, nego od ispravnog življenja, mira i radosti—sve u Svetom Duhu. ¹⁸ Svatko tko služi Kristu na taj način, ugađa Bogu, a i ljudi ga prihvaćaju.

¹⁹ Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi miru, da pomažemo graditi zajednički život. ²⁰ Nemojte uništavati Božje djelo zbog hrane. Sve vrste hrane smiju se jesti. Ali pogrešno je kad neki čovjek jede hranu koja drugog čovjeka navodi na grijeh. ²¹ Bolje je da ne jedeš meso i da ne piješ vino te da ne radiš ništa što bi navelo tvoga brata ili sestru da upadne u grijeh.

²² Ako ste u nešto uvjereni, to neka bude između vas i Boga. Blago onome tko čini ono što smatra ispravnim i ne osjeća se krivim. ²³ Ali onaj koji, iako nije siguran, jede hranu za koju misli da se ne smije jesti, sam sebe osuđuje. Kriv je zato što ne čini to iz čvrstog uvjerenja. Sve što se ne čini iz čvrstog uvjerenja je grijeh.

15 Mi, koji imamo jaku vjeru, moramo pomoći onima čija je vjera slaba, a ne samo udovoljavati sebi. ² Svatko od nas neka se trudi ugoditi drugima i neka im nastoji koristiti kako bi njihova vjera ojačala.