Revised Common Lectionary (Complementary)

Josip umiruje braću

¹⁵ Budući da im je otac umro, Josipova su braća rekla: »Što ako je Josip ljut na nas pa nam istom mjerom vrati za sve zlo koje smo mu učinili?« ¹⁶ Zato su poručili Josipu: »Prije nego što je umro, otac nam je naredio da ti kažemo: ¹⁷ ‘Molim te, oprosti svojoj braći zločin i grijeh koji su počinili kad su ti nanijeli ono zlo.’ Zato, molimo te, oprosti nam naš zločin. I mi smo sluge Boga tvog oca.« Kad su mu prenijeli njihovu poruku, Josip je zaplakao.

¹⁸ Zatim su njegova braća došla, pala ničice pred njim i rekla: »Bit ćemo tvoji robovi.«

¹⁹ No Josip im je rekao: »Ne bojte se. Zar sam ja na mjestu Boga? ²⁰ Iako ste mi namjeravali nanijeti zlo, Bog je to okrenuo na dobro, da spasi mnoge živote, baš kao što sada čini. ²¹ Dakle, ne bojte se. Ja ću se brinuti o vama i vašoj djeci.« Tako ih je umirio ljubaznim riječima.

Zahvala za Božju dobrotu i ljubav

Slabi u vjeri

14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. ² Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. ³ Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. ⁴ Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.

⁵ Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. ⁶ Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. ⁷ Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. ⁸ Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. ⁹ Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.

¹⁰ Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. ¹¹ U Svetom pismu piše:

¹² Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.

O opraštanju

²¹ Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«

²² Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta^[a]!

²³ Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. ²⁴ Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata^[b]. ²⁵ Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.

²⁶ Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ ²⁷ Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.

²⁸ Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’

²⁹ Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’

³⁰ No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. ³¹ Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.

³² Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. ³³ Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ ³⁴ Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.

³⁵ Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«