Revised Common Lectionary (Complementary)
Davidova pobjednička pjesma
(2 Sam 22,1-51)
Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽJI sluga David ispjevao je ovu pjesmu BOGU kad ga je BOG oslobodio od Šaula i svih drugih neprijatelja.
1 Volim te, BOŽE, snago moja!
2 BOG je moja stijena,
moja tvrđava i moj spasitelj.
Bog mi je kao stijena,
na koju se sklanjam.
On je moj štit,
svojom snagom[a] me spašava,
moja utvrda neosvojiva.
3 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja,
on me spasio od neprijatelja.
4 Konopi smrti zapleli su se oko mene,
bujice uništenja[b] su me odnosile.
5 Zaplela me užad smrti,
pojavile se zamke ubojite.
6 U nevolji sam BOGU zavapio,
u pomoć sam ga pozvao.
U hramu svome glas mi je čuo,
moj plač mu je dopro do ušiju.
7 Tad se zemlja stresla i poljuljala,
uzdrmali se temelji planina,
drhtali su od njegovog bijesa.
8 Iz nosa mu je nadirao dim,
iz usta je rigao vatru,
od njega je prskao žar.
9 Razdvojio je nebo i sišao,
stajao je na tamnom oblaku.
10 Uzjahao je krilato biće[c] i uzletio,
vinuo se na krilima vjetra.
11 Tminu je učinio svojim šatorom,
okružio se tamnim oblacima punima vode.
12 Iz sjaja, koji je išao pred njim,
kroz oblake se probila tuča i žar.
13 BOG grmi s nebesa,
Svevišnjega ori se glas.[d]
14 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje,
munjama ih tjera da besciljno bježe.
15 BOŽE, povikao si prijetnje,
u srdžbi si dahnuo,
otkrila su se morska dna,
i pokazali se temelji zemlje.
16 Odozgo je posegnuo i zgrabio me,
izvukao me iz vode duboke.
17 Spasio me od moćnih neprijatelja,
od svih koji su me mrzili
i bili jači od mene.
18 Napali su me u vrijeme nevolje,
ali BOG mi je bio uporište.
19 Izveo me na siguran prostor,
spasio me jer sam mu drag.
24 Ne zaboravi veličati njegovo djelo
koje su ljudi opjevali.
25 Cijeli ih je ljudski rod vidio,
gledaju ih čak i izdaleka.
26 Da, Bog je velik, nama neshvatljiv.
Broj njegovih godina ne može se dokučiti.
27 Bog sakuplja kapi vode,
pretvara maglu u kišu.
28 Iz oblaka se izlijeva voda
i obilno pljušti po ljudima.
29 Tko može razumjeti kako su oblaci razastrti,
kako Bog grmi iz svog zaklona?
30 Da, on svoje munje rasipa oko sebe
i dno mora pokriva vodom.
31 On koristi oluje da vlada narodima
i da im daje hranu u izobilju.
32 Zgrabio je munju u ruke
i zapovijeda joj da udari.
33 Njegov grom najavljuje oluju,
čak i životinje znaju da je blizu.«
14 Poslušaj ovo, Jobe,
stani i promotri čudesna Božja djela.
15 Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima
i čini da njegova munja sijevne?
16 Znaš li kako vise mračni oblaci,
to čudesno djelo onoga koji zna sve?
17 Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći
kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra,
18 možeš li s njim razapeti nebesa,
čvrsta kao ulaštena bronca?
19 Reci nam što da kažemo Bogu—
u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj.
20 Zar da mu kažem da želim govoriti?
To bi bilo kao da tražim da budem progutan.
21 Nitko ne može gledati u sunce
koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake.
22 S Božje planine[a] zlatni sjaj dolazi,
to Bog stiže u strahotnom veličanstvu.
23 Svemoćni je izvan našeg dosega,
uzvišen je u svojoj sili i pravdi.
U svojoj pravednosti nikog ne tlači.
24 Zato ga se ljudi boje i poštuju ga.
Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.«
Isus stišava oluju
(Mk 4,35-41; Lk 8,22-25)
23 Zatim je Isus ušao u lađu, a njegovi su učenici pošli za njim. 24 Na jezeru se podigla strašna oluja, tako da su valovi gotovo prekrili lađu. A Isus je spavao. 25 Tada su učenici došli k njemu i probudili ga riječima: »Gospodine, spasi nas! Poginut ćemo!«
26 On im je rekao: »Zašto se toliko bojite, malovjerni?« Onda je ustao, zapovjedio vjetrovima i jezeru te je zavladala velika tišina.
27 Ljudi su se čudili i pitali: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetrovi i voda pokoravaju!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International