Revised Common Lectionary (Complementary)

³ Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
    kako si mjesec i zvijezde postavio.
⁴ I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
    zašto ti je stalo do ljudi?
⁵ Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića^[b],
    okrunio ih slavom i čašću.
⁶ Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
    sve si im podložio:
⁷ ovce i goveda, divlje zvijeri,
⁸ ptice na nebu i ribe u moru.

⁹ BOŽE, Gospodaru naš,
    slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!

²² Jesi li ikad ušao u spremišta
    gdje čuvam snijeg i tuču?
²³ Pohranio sam ih za vrijeme nevolje,
    za dane ratova i bitaka.
²⁴ Gdje je mjesto stvaranja vrućine
    koju istočni vjetar raznosi po zemlji?
²⁵ Tko prosijeca jarak bujici
    i stazu grmljavini,
²⁶ da bi kiša pala na nenastanjenu zemlju,
    na pustinju gdje nema čovjeka
²⁷ da napoji golu pustoš,
    da bi u njoj izniknula trava?
²⁸ Ima li kiša oca?
    Tko začinje kapi rose?
²⁹ Iz čije utrobe izlazi led?
    Tko rađa mraz s nebesa,
³⁰ kad se vode stvrdnu kao kamen
    i led se hvata na površini mora?

³¹ Možeš li svezati raskošne Plejade
    ili razvezati konopce Oriona?
³² Možeš li u pravo vrijeme izvesti zviježđa
    ili voditi Medvjeda s njegovim mladima?^[a]
33 Poznaješ li nebeske zakone?
    Možeš li ih postaviti na zemlji?

³⁴ Možeš li doviknuti do oblaka
    da te prekriju poplavom vode?
³⁵ Možeš li poslati munje?
    Zar tebi govore: ‘Tu smo, pošalji nas’?
³⁶ Tko je rodi dao mudrost,
    tko je pijetlu dao pamet?
³⁷ Tko mudrošću prebrojava oblake?
    Tko izlijeva nebeske mješine
³⁸ da se prašina zgruda
    i grude zemlje slijepe?