Revised Common Lectionary (Complementary)
Petar govori narodu
14 Tada je Petar ustao, zajedno s ostalom jedanaestoricom, i jakim se glasom obratio narodu: »Braćo Židovi, i svi vi koji živite u Jeruzalemu, dopustite da vam kažem što ovo znači. Pažljivo poslušajte moje riječi!
22 Izraelci, slušajte ove riječi: Isus iz Nazareta bio je čovjek kojega je Bog odabrao, i to je jasno potvrdio velikim djelima, čudima i znacima, koje je, kao što i sami znate, Bog kroz njega činio među vama. 23 Taj je čovjek bio predan u vaše ruke s Božjim predznanjem i prema Božjem unaprijed zamišljenom planu. Vi ste ga, uz pomoć bezbožnika, ubili pribivši ga na križ. 24 No Bog ga je podigao iz mrtvih i oslobodio agonije smrti. Smrt ga nije mogla zadržati u svojoj vlasti, 25 kao što kaže David za njega:
‘Vidim da je Gospodin uvijek sa mnom.
Zdesna mi je da ne bih posrnuo.
26 Zbog toga je moje srce sretno i
moja usta radosno govore.
A moje će tijelo počivati u nadi
27 jer me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih,
nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.
28 Pokazao si mi put života,
ispunit ćeš me radošću u svojoj prisutnosti.’[a]
29 Braćo moja, pouzdano vam mogu reći za našeg praoca Davida: on je umro i pokopan je. Njegov je grob do današnjeg dana među nama. 30 No on je bio prorok i znao je što mu je obećao Bog—da će postaviti jednoga od njegovih potomaka na njegovo prijestolje.[b] 31 Gledajući u budućnost, prorekao je Kristovo uskrsnuće.
‘On nije ostavljen u boravištu mrtvih
niti je njegovo tijelo istrunulo u grobu.’
32 Taj je isti Isus sada uzvišen—Bog ga je podigao iz mrtvih i svi mi smo svjedoci tome.
Molitva pouzdanja
Davidov »miktam«[a].
1 Čuvaj me, Bože,
uz tebe sam siguran.
2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar
i sve moje dobro od tebe dolazi.«
3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje,
čak da im se raduješ.[b]
4 Mnoge nevolje pratit će one
koji štuju druge bogove.
Ja neću za njih krv žrtava izlijevati,[c]
njihove idole neću slaviti.
5 BOŽE, daješ mi sve što trebam.
Moj udio je siguran.
6 Moj dio zemlje je divan,
krasno je nasljedstvo moje.
7 Slavim BOGA jer me dobro vodi,
noću moju savjest usmjerava.
8 BOG mi je uvijek u mislima,
pored mene je, neću posrnuti.
9 Zato sam sretan i pun radosti.
Moj život je siguran.
10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu[d],
nećeš dati da tvoj vjernik istrune.
11 Pokazat ćeš mi put u život,
u tvojoj blizini radost je potpuna,
uz tebe slavlje nikada ne prestaje.
Živa nada
3 Neka bude blagoslovljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista! On nas je u svom velikome milosrđu odlučio ponovo roditi za živu nadu, po uskrsnuću Isusa Krista od mrtvih, 4 za nasljedstvo koje Bog ima za svoju djecu. Ono se za vas čuva na Nebu, gdje je nepokvarljivo, neuništivo i neprolazno. 5 Vi ste po vjeri zaštićeni Božjom silom da primite spasenje koje će se otkriti na kraju vremena. 6 Zato ste puni radosti premda vas sada nakratko rastužuju razna iskušenja. 7 No kušnje su potrebne kako bi se pokazala vrijednost vaše vjere. Ona je vrednija od zlata koje propada, ali iskušava se i vatrom. Nakon što je vaša vjera prokušana, primit ćete hvalu, slavu i čast od Boga kad se otkrije Isus Krist. 8 Iako ga niste vidjeli, vi ga volite. Premda ga ni sada ne možete vidjeti, vjerujete u njega i ispunjeni ste neizrecivom i slavnom radošću 9 jer postižete cilj svoje vjere: spasenje duša.
Isus se ukazuje učenicima
(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49)
19 Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!« 20 Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina.
21 Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.« 22 Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha. 23 Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«
24 Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus. 25 Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!«
26 Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!« 27 Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!«
28 »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma.
29 Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!«
Razlog Ivanovog pisanja
30 Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi. 31 Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International