Revised Common Lectionary (Complementary)
Voda iz stijene
17 Sva je izraelska zajednica krenula dalje iz pustinje Sin, putujući od mjesta do mjesta, kao što im je zapovjedio BOG. Utaborili su se u Refidimu, ali ondje nisu imali vode za piće. 2 Zato su se prepirali s Mojsijem i govorili: »Daj nam vode, da pijemo!«
»Zašto se prepirete sa mnom?« upita ih Mojsije. »Zašto iskušavate BOGA?«
3 No narod je bio žedan i gunđao je protiv Mojsija. »Zašto si nas izveo iz Egipta?« pitali su ga. »Zar da mi, naša djeca i stoka umremo od žeđi?«
4 Tada je Mojsije zavapio BOGU: »Što da radim s ovim narodom? Malo nedostaje da me ubiju kamenjem.«
5 »Idi ispred naroda«, BOG je rekao Mojsiju, »i povedi nekoliko izraelskih starješina. Ponesi štap kojim si udario po Nilu i idi, 6 a ja ću stajati pred tobom na stijeni na Horebu[a]. Udari po stijeni pa će iz nje poteći voda, da narod može piti.«
I Mojsije tako učini naočigled izraelskih starješina. 7 To mjesto nazvao je Masa[b] i Meriba[c] jer su se Izraelci prepirali i iskušavali BOGA. Govorili su: »Je li BOG među nama ili nije?«
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[a]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Opravdani pred Bogom
5 Sada kad smo opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. 2 Po njemu nam je i dopušten pristup Božjoj milosti. Sada smo u Božjoj milosti, njome se ponosimo i nadamo se sudjelovati u Božjoj slavi. 3 Ne samo to, nego se radujemo i nevoljama jer znamo da u nevoljama postajemo strpljivi. 4 U toj strpljivosti Bog utvrđuje naš karakter, a iz toga se rađa nada 5 koja nas neće razočarati jer Božja je ljubav ulivena u naša srca po Svetom Duhu, koji nam je darovan.
6 Krist je umro za nas bezbožnike u pravo vrijeme, dok smo još bili slabi. 7 Teško da će itko umrijeti da bi spasio život drugom čovjeku, čak i ako je taj drugi čovjek pravedan. Možda bi netko imao dovoljno hrabrosti umrijeti da bi spasio nekog dobročinitelja, 8 ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama tako što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici.
9 Budući da smo opravdani pred Bogom po Kristovoj krvi, još ćemo više po Kristu biti spašeni od Božjega bijesa. 10 Ako se Bog pomirio s nama po smrti svoga Sina dok smo još bili Božji neprijatelji, još više će nas Bog spasiti po Kristovom životu sada kad smo se pomirili s njim. 11 I ne samo to; mi se i radujemo u Bogu po svome Gospodinu Isusu Kristu, po kojem smo sada i primili pomirenje.
5 Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. 6 Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. 7 Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« 8 Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. 9 Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.
10 Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«
11 »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? 12 Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«
13 A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. 14 A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«
15 »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«
16 »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«
17 »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena.
»Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. 18 »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«
19 »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. 20 »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«
21 Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. 23 No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. 24 Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«
25 »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist[a]«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«
26 A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«
27 Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«
28 Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: 29 »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« 30 Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa.
31 Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«
32 On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«
33 Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«
34 A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. 35 Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. 36 Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. 37 Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. 38 I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«
39 Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« 40 Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. 41 Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.
42 Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International