Revised Common Lectionary (Complementary)
Božji poziv i obećanje Abramu
12 BOG je rekao Abramu: »Ostavi svoju zemlju, svoju rodbinu i dom svog oca. Idi u zemlju koju ću ti pokazati.
2 Učinit ću od tebe velik narod
i blagoslovit ću te.
Ime ću ti učiniti velikim,
i ti ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslivljat ću one koji tebe blagoslivljaju,
a proklinjat one koji tebe proklinju.
Po tebi će biti blagoslovljeni
svi narodi na zemlji.«
4 I Abram je krenuo, kao što mu je BOG rekao, a s njim je pošao i Lot. Abram je imao sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.
BOG je zaštitnik
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Gledam gore, prema planinama.
Hoće li mi odande pomoć doći?
2 Moja pomoć stiže od BOGA,
stvoritelja zemlje i neba.
3 Tvoj pad on neće dopustiti,
tvoj zaštitnik neće zadrijemati.
4 Ne umara se čuvar Izraela,
on nikada ne spava.
5 BOG je tvoj čuvar,
BOG ti je zaklon i zaštita.
6 Sunce ti neće nauditi danju,
kao ni mjesec noću.
7 BOG te štiti od svakog zla,
život tvoj on čuva.
8 BOG će te čuvati
na odlasku i na povratku,[a]
od sada pa do vječnosti.
Abrahamov primjer
4 Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? 2 Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. 3 Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.«[a]
4 Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. 5 Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost.
Božja obećanja primaju se vjerom
13 Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. 14 Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. 15 Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.
16 Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, 17 kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«[a] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.
Isus i Nikodem
3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. 2 Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«
3 Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«
4 »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«
5 Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. 6 Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. 7 Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. 8 Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«
9 »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.
10 Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. 11 Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. 12 Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? 13 Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.
14 Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, 15 da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«
16 Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. 17 Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Isus s Mojsijem i Ilijom
(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)
17 Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. 2 Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. 3 Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom.
4 Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.«
5 Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!«
6 Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. 7 Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« 8 A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa.
9 Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International