Revised Common Lectionary (Complementary)
Bog, zaštitnik Izraela
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 Što bi bilo s nama
da uz nas nije bio BOG?
Reci nam, Izraele!
2 Što bi nas zadesilo
da BOG nije bio uz nas
kad su svi bili protiv?
3 Žive bi nas progutali
kad su na nas bjesnjeli.
4 Odnijeli bi nas kao voda,
podavili kao riječna bujica.
5 Njihove vojske bi nas,
kao divlje vode, preplavile.
6 Slava BOGU! Jer nismo plijen.
Nije nas neprijatelj zubima rastrgao.
7 Pobjegli smo kao ptica iz mreže lovca.
Ona se pokidala, a mi smo se spasili.
8 Naša je pomoć u imenu BOGA,
stvoritelju zemlje i neba!
Prestanak potopa
8 Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile. 2 Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša. 3 Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile 4 da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. 5 Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.
6 Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, 7 i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. 8 Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. 9 No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. 10 Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. 11 Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. 12 Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.
13 Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. 14 Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.
15 Tada je Bog rekao Noi: 16 »Izađite iz arke—ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. 17 Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«
18 I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. 19 Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama—sve što se kreće na zemlji—izašlo je iz arke.
Mrtvi grijehu—živi u Kristu
6 Što, dakle, da kažemo? Hoćemo li nastaviti griješiti da bi Božja milost postala obilnija? 2 Naravno da ne! Ali kako možemo mi, koji smo umrli grijehu, i dalje živjeti u grijehu? 3 Zar ne znate da smo mi, koji smo se krstili u Krista Isusa, po krštenju sudjelovali u njegovoj smrti? 4 Krštenjem smo zajedno s njim ukopani u smrt da bismo mogli živjeti novim životom, kao što je i Krist ustao iz smrti po slavnoj snazi svoga Oca.
5 Budući da smo ujedinjeni s njim u njegovoj smrti, bit ćemo ujedinjeni s njim i u njegovom uskrsnuću. 6 Znamo da je naša stara narav razapeta na križu s Kristom kako bi naša grešnost bila uništena i kako više ne bismo bili robovi grijehu. 7 Onaj tko je umro, slobodan je od grijeha.
8 Ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. 9 Znamo da Krist, nakon što je uskrsnuo, neće više umrijeti. Smrt više nema nikakve moći nad njim. 10 Smrt, kojom je Krist umro, bila je smrt grijehu, jednom i zauvijek. Ali Krist sada ima novi život i taj je život s Bogom. 11 Tako i vi smatrajte sebe mrtvima za grijeh, a živima za Boga u Kristu Isusu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International