Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[a] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![b] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Bog odgovara Habakuku
5 »Pogledajte druge narode,
pa ćete se zapanjiti i začuditi.
U vaše vrijeme učinit ću djelo
u koje ne biste povjerovali
da vam ga netko ispriča.
6 Evo, dižem Babilonce[a],
okrutan i pohlepan narod.
Zemljom idu uzduž i poprijeko,
tuđa boravišta zaposjedaju.
7 Oni su narod strašan i užasan,
sami su sebi zakon i vlast.
8 Konji su im brži od leoparda,
opakiji[b] od vukova u sumrak
dok jurišaju u napad.
Konjanici im dolaze izdaleka,
doletjet će kao gladna orlušina
što se na plijen obrušava.
9 Svi oni dolaze da bi činili nasilje.
Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar[c]
i skupljaju zatočenike kao pijesak.
10 S kraljevima se izruguju
i vladare ismijavaju.
S tvrđavama se poigravaju;
dižu nasipe pa ih osvajaju.
11 Potom prolaze kao vjetar,
odlaze dalje u napad.
Vlastita snaga njihov je bog.«[d]
Habakuk se dalje žali
12 Zar ti nisi otpočetka,
BOŽE moj, Sveče moj?
Ti ne umireš.[e]
BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu?
Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?
13 Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo
jer ne podnosiš zlostavljanje.
Zašto onda trpiš podlace?
Zašto šutiš kad opaki proždire
pravednijega od sebe?
14 Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru,
kao morska stvorenja bez vladara.
15 Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom.
Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.
16 Od svoje mreže živi u raskoši
i časti se najboljim jelima.
Zato štuje svoju mrežu,
prinosi joj paljene žrtve.
17 Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom[f]
i uništavati narode bez milosti?
Vjera i mudrost
2 Braćo moja i sestre, budite radosni kad se suočite s raznim kušnjama! 3 Ispitivanje vaše vjere izgrađuje u vama ustrajnost. 4 Neka ta ustrajnost djeluje u vama da postanete savršeni i potpuni, da vam ništa ne nedostaje.
5 Tako, ako ikome od vas nedostaje mudrosti, neka je traži od Boga, i on će mu je dati. Bog je velikodušno daje svima, bez prigovora. 6 No tražite s vjerom, bez imalo sumnje! Onaj tko sumnja, poput morskoga je vala što ga vjetar baca amo-tamo. 7 Takav čovjek neka ne misli da će išta primiti od Gospodina. 8 Njegov je um podvojen, nestalan je u svemu što radi.
Istinsko bogatstvo
9 Ako je neki vjernik siromašan, neka se ponosi što ga Bog smatra važnim, 10 a vjernik koji je bogat, neka bude sretan kad ga Bog ponizi. I on će nestati poput cvijeta u travi. 11 Kad sunce izađe, vrućina osuši biljku. Cvijet joj otpadne i nestane ljepote. Isto tako je i s bogatašem. I on će umrijeti dok ide za svojim poslovima.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International