Revised Common Lectionary (Complementary)
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[a],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
Protiv ljudi koji su ostali u Jeruzalemu
14 Tada sam čuo BOGA kako mi govori: 15 »Čovječe, stanovnici Jeruzalema govore za tvoju braću prognanike, za cijeli izraelski narod: ‘Oni su daleko od BOGA. Ova je zemlja sada dana nama i zato je naša.’
16 Zato im reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Iako sam ih protjerao daleko u druge zemlje i raspršio ih među druge narode, ja sam djelomično postao njihovo svetište tamo gdje su morali otići.’ 17 A prognanicima reci da Gospodar BOG kaže: ‘Protjerao sam vas među druge narode, u druge zemlje, ali ipak ću vas opet okupiti i vratiti vam zemlju Izrael. 18 Kad se moj narod vrati, uklonit će odavde sve odvratne kipove i gnjusne idole. 19 Dat ću im nepodijeljeno srce. Stavit ću u njih novi Duh. Izvadit ću iz njih tvrdo srce od kamena i dati im meko srce od krvi i mesa. 20 Tada će živjeti prema mojim pravilima i držati moje zapovijedi. Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. 21 No kaznit ću one čija srca pripadaju odvratnim, gnjusnim idolima. Ti ljudi, koji čine zlo, dobit će što su zaslužili’, kaže Gospodar BOG.«
Božja slava napušta Jeruzalem
22 Tada su krilata bića raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Slava Izraelovog Boga bila je nad njima. 23 BOŽJA slava podigla se i napustila grad. Zaustavila se na brdu istočno od Jeruzalema[a]. 24 A mene je Duh podigao i odnio u viziji, koja je bila od Božjeg Duha, kod izraelskih prognanika u Babilon. Tada me vizija napustila, 25 a ja sam prognanicima ispričao sve što mi je rekao i pokazao BOG.
12 No mi nismo primili duha koji pripada svijetu, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo sve što nam je dao Bog. 13 O tome i govorimo, ali ne riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego objašnjavamo duhovne stvari koristeći se duhovnim riječima koje uči Duh. 14 Čovjek koji u sebi nema Duha, ne prihvaća istine koje nam obznanjuje Božji Duh jer su te istine za njega ludost. On ih ne može razumjeti jer se one moraju promišljati uz pomoć Duha. 15 Duhovan čovjek može prosuđivati ove istine, ali njega nitko ne može prosuđivati. Jer, kao što piše u Svetom pismu:
16 »Tko zna kako razmišlja Gospodin?
Tko ga može poučiti?«[a]
No mi razmišljamo poput Krista.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International