Revised Common Lectionary (Complementary)
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
Uvod
1 Na peti dan četvrtog mjeseca, u tridesetoj godini,[a] otvorila su se nebesa preda mnom i ugledao sam viziju od Boga. Živio sam tada među prognanicima, na kanalu Kebar[b]. 2 Bilo je to u petoj godini progonstva judejskoga kralja Jojakina. 3 (Svećenik Ezekiel, Buzijev sin, primio je ovu poruku od BOGA. Bio je na kanalu Kebar u Babiloniji, a BOŽJA je sila bila na njemu.)
Živa bića u oblaku i Božje prijestolje
4 Vidio sam oluju kako dolazi sa sjevera. Tjeran olujnim vjetrom, približavao se velik oblak okružen svjetlošću. Iz njega su sijevale munje. Izgledalo je kao da usijani metal[c] blista usred vatre. 5 U oblaku je bilo nešto što je izgledalo kao četiri živa bića, slična čovjeku. 6 Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, 7 ravne noge i stopala poput telećih papaka. Bića su bliještala kao glatka, sjajna bronca. 8 Pod krilima su im bile ljudske ruke. Svako od četiri bića imalo je četiri lica i četvera krila. 9 Vrhovi krila su im se dodirivali jer su bila jedno pokraj drugoga. Kretala su se ravno naprijed, bez promjene smjera.
10 Svako je biće imalo četiri lica. Sprijeda im je bilo lice čovjeka, s desne strane lice lava, s lijeve strane lice bika, a straga lice orla. 11 Svako je biće imalo dvoja krila raširena uvis. Njima su se bića međusobno dodirivala. Drugim parom svojih krila, pokrivala su svoja tijela. 12 Kretala su se ravno naprijed. Išla su kamo ih je vodio duh[d] i nisu skretala s puta.
13 Izgledalo je kao da je među njima[e] užareni ugljen u plamenu, kao da se plamteće buktinje kreću među njima. Iz svjetlosti sjajne vatre sijevale su munje. 14 Bića su jurila naprijed-natrag kao bljeskovi munje.[f]
15 Dok sam ih tako gledao, uočio sam četiri kotača koja su dodirivala zemlju. Pored svakog bića bio je po jedan kotač. 16 Sva su četiri kotača bila jednaka. Izgledalo je kao da su od prozirnoga svjetlucavog dragog kamena[g] te kao da je u svakom kotaču još jedan kotač. 17 Kotači su se mogli kretati s bićima na sve strane, ali pritom nisu skretali.
18 Konstrukcija je kotača bila visoka i zastrašujuća, a svuda po njoj, na sva četiri kotača, sve je bilo prekriveno očima.
19 Kotači su se kretali zajedno s bićima. Kad su se bića podigla od zemlje, podigli su se i kotači. 20 Bića su išla kamo ih je vodio duh, a kotači su se kretali za njima. Duh je živih bića bio u kotačima. 21 Kad su se bića kretala, kretali su se i kotači. Kad su bića stala, stali su i kotači. Kad su se bića podigla od zemlje, s njima su se podigli i kotači. Jer, duh je živih bića bio u kotačima.
22 Nad glavama bića prostiralo se nešto kao svod[h] kupole. Svjetlucao je kao čisti kristal. 23 Pod svodom su bića širila svoja krila jedno prema drugome. Drugim parom krila, pokrivala su svoja tijela.
24 Kad su se bića kretala, šum njihovih krila čuo se kao huk jakog vodopada, kao grmljavina glasa Svemoćnog Boga, kao vika velike vojske. Kad su bića mirovala, spustila bi svoja krila.
25 Tada se začuo snažan zvuk, koji je dolazio iz visine, iznad svoda koji se širio nad njihovim glavama. Bića su se zaustavila i spustila svoja krila. 26 Iznad svoda nad njima vidio sam nešto što je izgledalo kao prijestolje od modroga dragog kamena. Činilo se kao da na tome prijestolju sjedi netko nalik čovjeku. 27 Ono što se činilo kao gornji dio tijela, svijetlilo je kao usijani metal okružen vatrom, dok je ono što se činilo kao donji dio tijela, bilo kao čisti plamen. Svuda oko njega širila se blistava svjetlost. 28 Svjetlost je izgledala kao duga koja blista usred kišnih oblaka. To je blistala BOŽJA slava. Kad sam je ugledao, poklonio sam se licem do zemlje. Začuo sam glas koji mi je govorio.
Bog govori Ezekielu
2 Taj glas mi je rekao: »Čovječe[i], ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«
23 Petar ih je pozvao u kuću i gostoljubivo ih primio. Sutradan se spremio i pošao s njima, a s njim su pošla i neka braća iz Jope.
24 Dan nakon toga stigli su u Cezareju. Kornelije ih je već čekao, zajedno s rođacima i bliskim prijateljima koje je pozvao k sebi. 25 Čim je Petar zakoračio u kuću, Kornelije mu je izašao u susret. Bacio mu se pred noge da mu iskaže poštovanje. 26 No Petar ga je podigao i rekao mu: »Ustani, jer i ja sam samo čovjek.« 27 U razgovoru s Kornelijem Petar je ušao i našao okupljeno mnoštvo te 28 im rekao: »Vi znate da Židovu Zakon ne dopušta da se druži s nežidovom ili da ulazi u njegovu kuću. Ali meni je Bog pokazao da nikoga ne smatram okaljanim niti nečistim. 29 Zato sam došao bez protivljenja čim sam bio pozvan. Sad mi recite, zašto ste poslali po mene?«
30 Na to je Kornelije odgovorio: »Prije četiri dana, u ovo isto vrijeme, u tri sata popodne, bio sam u kući i molio. Odjednom je neki čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene 31 i rekao: ‘Kornelije, Bog je čuo tvoju molitvu i zapamtio tvoju pomoć siromašnima. 32 Stoga, pošalji nekoga u Jopu da pozove Šimuna zvanog Petar da dođe. On je odsjeo u kući Šimuna kožara na obali.’ 33 Odmah sam poslao po tebe i dobro je što si došao. Sada svi ovdje stojimo pred Bogom da poslušamo sve što ti je Gospodin zapovjedio da nam kažeš.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International