Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
Sidkija, kralj Jude
(2 Kr 24,18–25,7; Jr 52,1-33)
11 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. 12 Činio je zlo pred svojim BOGOM. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom. Nije slušao što mu BOG poručuje preko njega.
Razaranje Jeruzalema
13 Pobunio se i protiv kralja Nabukodonosora, koji ga je ranije prisilio da se Bogom zakune na vjernost. Sidkija je postao tvrdoglav i neposlušan Izraelovom BOGU. 14 Svi su vodeći svećenici i narod postali nevjerni. Griješili su sve više. Povodili su se za iskvarenim običajima drugih naroda. Oskvrnuli su BOŽJI Hram u Jeruzalemu koji je BOG učinio svetim. 15 A BOG njihovih predaka uporno ih je upozoravao preko svojih glasnika. Bilo mu je žao njegovog naroda i Hrama. 16 No oni su ismijavali Božje glasnike i prezreli njegove poruke. Rugali su se njegovim prorocima, sve dok se BOG nije razljutio na svoj narod. Tada više nije bilo pomoći. 17 Doveo je na njih babilonskoga kralja koji je napao Judu i Jeruzalem.[a] Pobio je mačem mladiće u Hramu. U Jeruzalemu nije poštedio ni muškarce ni žene, ni mlade ni stare. Bog mu je sve predao na milost i nemilost. 18 Nabukodonosor je odnio u Babilon sve velike i male dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, sve vrijedno što je pripadalo kralju i njegovim službenicima. 19 Zapalili su Božji Hram, srušili zidine Jeruzalema, spalili sve palače i uništili sve što je bilo vrijedno. 20 Oni, koji su izbjegli smrt od mača, odvedeni su u zatočeništvo u Babilon. Bili su robovi babilonskog kralja i njegovih sinova, sve do uspostave Perzijskoga Kraljevstva.
21 Tako se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije:[b] »Sve dok se zemlja ne nauživa svojih propuštenih šabatnih počinaka[c], počivat će pusta i prazna dok se ne napuni sedamdeset godina.«
43 Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Pronašao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« 44 Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. 45 Filip je pronašao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kojem je Mojsije pisao u Zakonu i o kojem su pisali proroci. To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.«
46 »Može li išta dobro doći iz Nazareta?« upitao ga je Natanael.
»Dođi i vidi«, odvratio je Filip.
47 Isus je vidio Natanaela kako mu prilazi te mu rekao: »Evo pravog Izraelca koji nije varalica.«[a]
48 »Odakle me poznaješ?« upitao je Natanael.
»Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao«, odgovorio mu je Isus.
49 »Učitelju[b], ti si Božji Sin!« odvratio mu je Natanael. »Ti si Izraelov kralj.«
50 Na to će Isus: »Vjeruješ li zato što sam rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i mnogo veće stvari od toga!« 51 Onda im je Isus rekao: »Govorim vam istinu. Vidjet ćete Nebo kako se otvara i Božje anđele kako se uspinju i spuštaju[c] nad Sina Čovječjeg.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International