Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
Smrt kralja Jošije
(2 Kr 23,28-30)
20 Poslije, nakon što je Jošija uveo red u Hram, egipatski je kralj Neko doveo svoju vojsku i poveo bitku protiv svojih neprijatelja kod Karkemiša na rijeci Eufrat. Jošija je krenuo da mu se suprotstavi.
21 Egipatski je kralj poslao glasnike s porukom:
»Ovaj rat ne tiče se tebe, kralju Jude. Nisam došao boriti se protiv tebe, već protiv svojih neprijatelja. Bog mi je zapovjedio da požurim. On je uz mene. Ne protivi mu se, da te ne uništi.«
22 No Jošija nije odustao, već se prerušio da ga ne prepoznaju i krenuo u bitku. Nije poslušao Nekove riječi, što su dolazile iz Božjih usta, već je ušao u bitku na ravnici kod Megida.
23 Strijelci su pogodili kralja Jošiju pa je rekao svojim slugama: »Vodite me odavde. Teško sam ranjen.«
24 Sluge su ga iznijeli iz njegovih kola i prenijeli u druga, u kojima su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro. Sahranili su ga u grobnici njegovih predaka. Cijela Juda i Jeruzalem tugovali su za Jošijom.
25 I prorok Jeremija sastavio je pjesme tužaljke posvećene Jošiji. Pjevači i pjevačice još ih i danas pjevaju. Postao je to običaj naroda u Izraelu. Te su pjesme zapisane u Knjizi pogrebnih pjesama.
26 Ostalo o Jošiji, njegovo vjerno služenje u poslušnosti svemu što je zapisano u BOŽJEM zakonu, 27 kao i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude.
Pavao u Efezu
19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa 2 ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«
Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«
3 »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.
Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«
4 »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«
5 Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. 6 Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. 7 Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.
8 Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. 9 No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. 10 To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International