Revised Common Lectionary (Complementary)

Lamed

¹¹ Kad je Mikaja, Gemarijin sin i Šafanov unuk, čuo sve BOŽJE poruke pročitane sa svitka, ¹² spustio se iz Hrama u kraljevsku palaču. Ušao je u sobu kraljevskog tajnika, gdje su sjedili visoki dvorski dužnosnici: tajnik Elišama, Delaja—Šemajin sin, Elnatan—Akborov sin, Gemarija—Šafanov sin, Sidkija—Hananijin sin, kao i drugi kraljevski službenici. ¹³ Mikaja im je ispričao sve što je Baruh javno pročitao iz svitka.

¹⁴ Nato su dužnosnici k Baruhu poslali čovjeka po imenu Jehudi, a on je bio Netanijin sin, Šelemijin unuk i Kušijev praunuk. Jehudi je rekao Baruhu: »Ponesi svitak iz kojeg čitaš i pođi sa mnom.«

Baruh, Nerijin sin, uzeo je svitak i otišao s Jehudijem kod dužnosnika.

¹⁵ Rekli su mu: »Sjedi i čitaj!«

I Baruh im je pročitao svitak.

¹⁶ Kad su sve čuli, pogledali su se u strahu. Rekli su Baruhu: »Moramo o svemu ovome izvijestiti kralja.« ¹⁷ Pitali su ga: »Reci nam, kako si sve to zapisao? Je li ti Jeremija diktirao?«

¹⁸ »On mi je sve govorio, a ja sam zapisivao tintom na svitak«, rekao je Baruh.

¹⁹ Tada su dužnosnici rekli Baruhu: »Ti i Jeremija morate se sakriti. Nitko ne smije znati gdje se nalazite.«

²⁰ Svitak su uzeli i spremili u sobu tajnika Elišame. Potom su kroz dvorište otišli kod kralja i sve mu ispričali.

²¹ Kralj je poslao Jehudija po svitak, a on ga je donio iz sobe tajnika Elišame. Čitao ga je pred kraljem i svim dužnosnicima koji su stajali oko njega. ²² Bio je deveti mjesec^[a] i kralj je sjedio u zimskom dijelu palače. Pred njim je u maloj peći gorjela vatra. ²³ Čim bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca iz svitka, kralj ih je odsjekao pisarskim nožićem i bacio u vatru. Tako je, dio po dio, spalio cijeli svitak. ²⁴ Kad su kralj i njegovi službenici čuli sve te poruke, nisu se nimalo uplašili. Nisu na sebi razderali odjeću niti pokazali bilo koji drugi znak tuge i kajanja.

²⁵ Iako su Elnatan, Delaja i Gemarija molili kralja da ne spali svitak, nije ih htio poslušati. ²⁶ Naprotiv, zapovjedio je Jerahmeelu, koji je pripadao kraljevskoj obitelji, te Seraji—Azrielovom sinu i Šelemiji—Abdeelovom sinu, da privedu pisara Baruha i proroka Jeremiju. No nisu ih pronašli jer ih je BOG sakrio.

² Napravite mjesta za nas u svojim srcima! Nikome nismo nanijeli nepravdu. Nikoga nismo upropastili. Nikoga nismo iskoristili. ³ Ne govorim vam ovo da bih vas korio. Već sam vam prije rekao da ste nam toliko u srcu da smo spremni i živjeti i umrijeti s vama. ⁴ Pouzdajem se u vas i vrlo se ponosim vama! Utješili ste nas i ispunili radošću usred svih naših nevolja.

⁵ Jer, čak i kad smo došli u Makedoniju, nismo imali odmora, nego smo trpjeli na sve moguće načine. Izvana smo imali napade, a iznutra strahove. ⁶ Ali Bog, koji tješi potištene, ohrabrio nas je Titovim dolaskom, ⁷ i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom koju ste mu pružili. On nam je pričao o vašoj želji da nas vidite, o vašoj žalosti i brizi za mene. To me još više obradovalo.

⁸ Premda sam vas svojim pismom rastužio, ne žalim što sam ga napisao. Ako sam i zažalio, sada vidim da vas je to pismo samo nakratko rastužilo. ⁹ Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili. ¹⁰ Ta je žalost po Božjoj volji, ona uzrokuje obraćenje koje vodi spasenju—i ne ostavlja žaljenje. A žalost ovoga svijeta uzrokuje smrt. ¹¹ Pogledajte sada što vam je sve donijela ta žalost koja je po Božjoj volji. Koliku želju da obranite svoju nevinost, koliku ljutnju, koliki strah, koliku želju da nas vidite, koliku zabrinutost i želju za pravednom kaznom onome koji je griješio! I u svemu ste pokazali da ste u tome bili nevini. ¹² Dakle, ako sam vam pisao, to nije bilo zbog onoga koji je pogriješio niti zbog onoga kojem je učinjeno zlo. Pisao sam da pred Bogom uvidite svoju brigu za nas.