Revised Common Lectionary (Complementary)
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Nehemija pomaže potlačenima
5 Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću. 2 Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.«
3 Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.«
4 A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde. 5 Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.«[a]
6 Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio. 7 Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih 8 i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!«
Oni su šutjeli jer nisu imali što reći.
9 »Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju? 10 I ja i moja braća i moji ljudi posuđujemo narodu novac i žito. Neka se više ne uzima kamata. 11 Vratite im danas njihove njive, vinograde, maslinike, kuće i kamatu od novca, žita, vina i ulja.«
12 »Vratit ćemo im to«, rekli su, »i više nećemo ništa tražiti od njih. Učinit ćemo kao što kažeš.«
Tada sam pozvao svećenike i zatražio od vođa i službenika da se zakunu da će učiniti kao što su rekli.
13 A istresao sam i svoju lentu[b] te rekao: »Neka ovako Bog istrese iz svoje kuće i od svoje zarade svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje. Neka ga tako istrese i isprazni!«
Nato je cijeli skup rekao: »Amen«, i hvalio BOGA. I narod je učinio kao što je obećao.
39 Nakon što su obavili sve što je propisano Gospodinovim Zakonom, Josip i Marija su se vratili u Galileju, u Nazaret, grad u kojem su živjeli. 40 A dijete je raslo i jačalo; punilo se mudrošću, a Božja je milost bila na njemu.
Isusovo djetinjstvo
41 Svake su godine za blagdan Pashe Isusovi roditelji odlazili u Jeruzalem. 42 Kad je Isusu bilo dvanaest godina, uputili su se, kao i uvijek, na proslavu blagdana. 43 Nakon što je blagdan završio, Marija i Josip krenuli su kući. Dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a njegovi roditelji to nisu znali. 44 Pretpostavljali su da je u njihovoj grupi. Nakon dana hoda, počeli su ga tražiti među rođacima i prijateljima. 45 Kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem da ga ondje potraže. 46 Nakon tri dana pronašli su ga u Hramu; sjedio je s vjerskim učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja. 47 Svi koji su ga slušali divili su se njegovim odgovorima i pameti. 48 Kad su ga Josip i Marija ugledali, zapanjili su se, a majka mu je rekla: »Sine, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja vrlo smo se brinuli tražeći te.«
49 A Isus im je odgovorio: »Zašto ste me tražili? Zar ne znate da ja moram biti u domu svoga Oca?« 50 No oni nisu razumjeli što im je htio reći.
51 Isus se vratio s njima u Nazaret te im je bio poslušan. A njegova je majka i dalje razmišljala o svemu tome. 52 Isus je rastao, postajao sve mudriji i uživao naklonost i Boga i ljudi.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International