Revised Common Lectionary (Complementary)

¹⁸ Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.«

¹⁹ Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće—tako mu je bilo ime. ²⁰ Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja.

No čovjeku se nije našla prikladna družica. ²¹ Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom. ²² Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka.

²³ Čovjek je rekao:

²⁴ Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno.

Božja slava i vrijednost čovjeka

Voditelju zbora, prema »gititu«^[a]. Davidova pjesma.

Bog nam je govorio kroz svog Sina

1 U prošlosti je Bog govorio našem narodu preko proroka. Govorio je mnogo puta i na različite načine. ² U ovim nam je posljednjim danima govorio preko svoga Sina. Odredio je da sve pripada Sinu, po kome je i stvorio svijet. ³ Sin odražava Božju slavu i vjerno prenosi Božji karakter. On sve održava svojom moćnom riječi. Nakon što je providio očišćenje od grijeha, sjeo je s desne strane Veličanstva na Nebu ⁴ i postao toliko uzvišeniji od anđela koliko je uzvišenije ime koje mu je dao Bog.

⁵ Bog nije namijenio anđelima da vladaju budućim svijetom o kojem govorimo. ⁶ Ipak, netko je na nekome mjestu u Svetom pismu rekao:

Bog je stavio sve pod njegovu vlast i tako nije ostalo ništa što mu nije podređeno. Pa, ipak, još ne vidimo da mu se sve pokorava. ⁹ Isus je kratko vrijeme bio niži od anđela, ali sada ga vidimo ovjenčanog slavom i čašću zbog smrti koju je pretrpio. Tako je, zbog Božje milosti, Isus umro za dobrobit svih ljudi.

¹⁰ Bog, koji je sve stvorio prema svojoj volji, želio je imati mnogo sinova koji će sudjelovati u njegovoj slavi pa je bilo potrebno da kroz patnju učini savršenim onoga koji ih vodi u spasenje.

¹¹ Onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni potječu iz iste obitelji zato se Isus ne srami zvati ih braćom i sestrama ¹² govoreći:

² Došli su mu neki farizeji i upitali ga: »Je li zakonito da se muž razvede od svoje žene?« Pitali su ga to da ga iskušaju.

³ Isus im je odgovorio: »Što vam je naredio Mojsije?«

⁴ Odgovorili su: »Mojsije je dopustio da muž napiše ženi potvrdu o razvodu i da se tako razvede od nje.«^[a]

⁵ Isus im je rekao: »Mojsije vam je napisao tu zapovijed zbog vašega tvrdog srca. ⁶ No na početku, pri stvaranju, ‘Bog je stvorio muško i žensko.’^{[b] 7} ‘Zato će muškarac napustiti svoga oca i majku i sjediniti se sa svojom ženom. ⁸ I njih će dvoje biti jedno.’^[c] Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. ⁹ Stoga, čovjek neka ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«

¹⁰ Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo upitali o tome.

¹¹ I Isus im je rekao: »Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub prema prvoj. ¹² I ako se žena razvede od svoga muža i uda za drugoga, također čini preljub.«

Isus prima djecu k sebi

(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17)

¹³ Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. ¹⁴ Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. ¹⁵ Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« ¹⁶ Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih.