Revised Common Lectionary (Complementary)
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Bog uništava Jeruzalem
2 O, kako li je Gospodar kćer Sion[a] obavio
oblakom svojega gnjeva!
Jeruzalem, slavu Izraelovu,
zbacio je s neba na zemlju.
Iako je bio podnožje njegovih nogu,
u dan gnjeva nije za njega mario.
2 Gospodar je bez milosti uništio
sva Jakovljeva boravišta.
Bijesno je srušio utvrde
svoje kćeri Jude.
Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo
i sve njegove poglavare.
3 Bio je toliko ljut da je Izraelu
oduzeo svu snagu.
Nije htio svojom desnicom
udariti neprijatelja.
Navalio je na Jakova kao plamteća vatra
što sve oko sebe proždire.
4 Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj,
desnicom je povukao strelicu
i pobio sve na koje smo bili ponosni.
Svoju je srdžbu izlio kao vatru
na šator kćeri Sion.
5 Gospodar je poput neprijatelja
uništio Izrael.
Uništio je njegove palače,
srušio mu utvrde.
Kćeri Judi donio je
žalost i naricanje.
6 Opustošio je svoje prebivalište
kao sjenicu u vrtu.
Razorio je mjesto
svojih blagdana.
BOG je učinio da ljudi zaborave
svetkovine i dane odmora na Sionu.
U svojem ljutitom gnjevu
odbacio je i kralja i svećenika.
7 Gospodar je odbacio svoj žrtvenik
i napustio svoje svetište.
Zidine jeruzalemskih palača
predao je u ruke neprijateljima,
a oni su u BOŽJEM Hramu galamili
i vikali kao da je blagdan.
8 BOG je odlučio razoriti zidine,
podignute oko kćeri Sion.
Izmjerio ju je mjernim užetom
i svoju ruku nije odvratio od uništenja.
Učinio je da svi bedemi zakukaju,
svi su zajedno oronuli.
9 Vrata su joj utonula u zemlju,
zasune im je razbio i uništio.
Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode.
Zakon se više ne podučava.
A njenim prorocima
BOG više ne daje viđenja.
10 Starješine kćeri Sion
na zemlji sjede i šute.
Glave su posuli prašinom,
odjenuli pokajničke tkanine.
Jeruzalemske djevojke
pognule su glave do zemlje.
11 Oči sam isplakao,
nutrina mi ključa,
srce mi se izlijeva na zemlju
zbog uništenja moga naroda,
zbog djece i dojenčadi
što skapavaju na trgovima grada.
12 Djeca pitaju svoje majke:
»Gdje su hrana i piće?«
Malakšu kao ranjenici
na trgovima grada.
Na koncu ispuste dušu
u majčinom naručju.
Kršćansko davanje
8 Braćo i sestre, sada bismo željeli da znate što je Božja milost učinila crkvama u Makedoniji. 2 Iako su ozbiljno iskušane u nevoljama, njihova je velika radost urodila darežljivošću unatoč njihovoj velikoj neimaštini. 3 Mogu posvjedočiti da su dali onoliko koliko su mogli, čak i iznad svojih mogućnosti, i to po svojoj slobodnoj volji. 4 Nekoliko su nas puta molili i navaljivali da sudjeluju u tom skupljanju za Božje ljude. 5 Dali su i više nego što smo se mogli nadati. Dali su sami sebe najprije Gospodinu—jer je to Božja volja—a onda nama. 6 Zato smo i molili Tita da, kao što je počeo, tako i završi za vas taj čin milosti. 7 Međutim, kao što obilujete svime: vjerom, govorom, znanjem, istinskom željom da pomognete i ljubavlju prema nama, obilujte i u milosti davanja.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International