Revised Common Lectionary (Complementary)

Zahvala za izobilje

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.

Sedma pošast: tuča

¹³ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ustani rano ujutro pa izađi pred faraona i reci mu da BOG, koji je Bog Hebreja, kaže: ‘Pusti moj narod da me ode štovati. ¹⁴ U protivnom ću ovog puta sve svoje pošasti poslati na tebe, na tvoje službenike i narod, da bi spoznao da na cijelome svijetu nema nitko kao što sam ja. ¹⁵ Dosad sam već mogao upotrijebiti svoju silu da tebe i tvoj narod udarim pomorom koji bi vas izbrisao sa zemlje. ¹⁶ No poštedio sam te s razlogom—da ti pokažem svoju silu i da cijeli svijet dozna za moje ime. ¹⁷ A ti se još uvijek uzdižeš nad mojim narodom i ne daš mu da ode. ¹⁸ Dakle, sutra u ovo vrijeme oborit ću na Egipat strašnu tuču, kakve još nije bilo od njegovog postanka. ¹⁹ Stoga, sad zapovjedi da se stoka i sve što imaš u poljima skloni na sigurna mjesta. Svaki čovjek ili životinja, koji se zateknu vani, poginut će od tuče.’«

²⁰ Neki su faraonovi službenici imali strahopoštovanja prema BOŽJOJ riječi pa su utjerali svoje robove i stoku unutra, ²¹ ali drugi nisu primili BOŽJU riječ k srcu te su ostavili svoje robove i stoku vani, na otvorenome.

²² Tada je BOG rekao Mojsiju: »Ispruži ruku prema nebu, da padne tuča na sav Egipat, na ljude i na životinje, i na sve što raste na poljima.«

²³ Kad je Mojsije ispružio štap prema nebu, BOG je poslao gromove i tuču, a munje su sijevale do zemlje. Tako je BOG sipao tuču po Egiptu. ²⁴ Dok je tuča padala, munje su neprestano sijevale. Tako strašne tuče nije bilo u čitavoj povijesti egipatskog naroda. ²⁵ Tuča je po cijelom Egiptu zatukla sve što se našlo vani, od ljudi do životinja. Pomlatila je sve što je raslo na polju i skršila svako stablo. ²⁶ Samo u kraju Gošen, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče.

²⁷ Tada je faraon pozvao Mojsija i Arona te im rekao: »Ovog sam puta zaista sagriješio. BOG je u pravu, a ja i moj narod smo u krivu. ²⁸ Pomolite se BOGU jer nam je dosta grmljavine i tuče! Pustit ću vas. Ne morate više ostati.«

²⁹ »Čim izađem iz grada«, rekao mu je Mojsije, »podići ću ruke u molitvi prema BOGU. Prestat će grmjeti, a ni tuča više neće padati—da spoznaš da zemlja pripada BOGU. ³⁰ No znam da ti i tvoji službenici još nemate strahopoštovanja prema BOGU.«

³¹ Tako su propali lan i ječam, jer je ječam bio u klasu, a lan u cvatu, ³² ali pšenica i raž nisu propali jer rastu kasnije.

³³ Mojsije je otišao od faraona i izašao iz grada pa podigao ruke u molitvi prema BOGU. Grmljavina i tuča su prestali, a ni kiša više nije padala na zemlju. ³⁴ Kad je faraon vidio da su kiša, tuča i grmljavina prestali, ponovo je sagriješio. I on i njegovi službenici otvrdnuli su svoja srca. ³⁵ Tako je faraonovo srce ostalo tvrdo i nije htio pustiti Izraelce, baš kao što je BOG nagovijestio preko Mojsija.

Brodolom

³⁹ Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. ⁴⁰ Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. ⁴¹ No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.

⁴² Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. ⁴³ No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. ⁴⁴ Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.