Revised Common Lectionary (Complementary)
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
13 Te su večeri doletjele prepelice i prekrile tabor, a ujutro je oko tabora ležao sloj rose. 14 Kad je rosa isparila, na pustinjskom su se tlu pojavile sitne pahuljice, slične mrazu kad se nahvata na zemlju. 15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su se međusobno: »Što je to?« jer nisu znali što je.
Mojsije im je rekao: »To je kruh koji vam je BOG dao da jedete. 16 Evo što je BOG zapovjedio: ‘Svatko neka sakupi onoliko koliko mu treba. Sakupite jedan lonac[a] po osobi, prema broju ljudi u svome šatoru.’«
17 Izraelci su tako učinili. Neki su sakupili mnogo, a neki malo. 18 Kad su to izmjerili, vidjeli su da im nije bilo ni previše ni premalo—svatko je sakupio točno koliko mu je trebalo za jelo.
19 Tada im je Mojsije rekao: »Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!« 20 No neki ga nisu poslušali, nego su ostavili malo i za ujutro pa se to ucrvalo i usmrdjelo. I Mojsije se razljutio na njih.
21 Tako su svakog jutra sakupljali koliko im je trebalo za jelo. Kad bi ugrijalo sunce, istopilo bi se ono što nisu pokupili. 22 Šestog su dana sakupili dvostruko više—dva lonca po osobi. Kad su svi glavari zajednice došli reći Mojsiju o tome, 23 on im je rekao: »Ovako je BOG zapovjedio: ‘Sutra je dan potpunog odmora, sveti šabat[b] u BOŽJU čast. Zato ispecite i skuhajte ono što želite jesti, a sve što vam preostane sačuvajte za ujutro.’« 24 Kao što im je Mojsije zapovjedio, sačuvali su ostatak za ujutro i nije se usmrdjelo niti ucrvalo.
25 »Jedite to danas«, rekao je Mojsije, »jer danas je šabat, dan odmora Bogu u čast. Danas nećete pronaći hranu na tlu. 26 Šest je dana sakupljajte, a sedmog dana, na šabat, neće je biti.«
19 Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?« 20 No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik. 21 Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi—ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu.
22 Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast. 23 Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu. 24 Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda. 25 Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi:
»One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom
i onima koje nisam volio reći ću da ih volim.[a]
26 Na istome mjestu gdje je Bog rekao:
‘Vi niste moj narod’,
bit će prozvani djecom živoga Boga.«[b]
27 A prorok Izaija je rekao o Izraelu:
»Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru,
samo će se malen broj spasiti.
28 Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.«[c]
29 Kao što je Izaija već rekao:
»Da nam Bog Svevladar nije ostavio potomstvo,
bili bismo poput Sodome,
postali bismo poput Gomore.«[d]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International