Revised Common Lectionary (Complementary)

³⁴ Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek, a kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?«

³⁵ Tada im Isus reče: »Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. A tko u tami hodi, ne zna kamo ide. ³⁶ Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!«

To Isus izreče te ode i sakri se od njih.

Nevjerovanje Židova

³⁷ Premda je pred njima činio tolika znamenja, nisu vjerovali u njega, ³⁸ da se ispuni riječ proroka Izaije, što je reče: »Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri ruka Gospodnja?« ³⁹ Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija još reče: ⁴⁰ »Zaslijepio je oči njihove i otvrdnu im srca, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.« ⁴¹ To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i o njemu prozbori.^[a]

⁴² Pa ipak i mnogi glavari povjerovaše u njega, ali nisu to priznavali zbog farizeja, da ne budu izopćeni iz sinagoge, ⁴³ jer im je bilo više do slave ljudske negoli do slave Božje.

Isusov proglas

⁴⁴ A Isus povika: »Tko vjeruje u mene, taj ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me posla. ⁴⁵ I tko vidi mene, vidi Onoga koji me posla. ⁴⁶ Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami. ⁴⁷ I čuje li tko moje riječi a ne drži ih, ja ga ne sudim, jer ne dođoh osuditi svijet, nego svijet spasiti. ⁴⁸ Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima svoga suca: riječ koju sam zborio, ona će mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹ Jer ja nisam zborio sam od sebe, nego Onaj koji me posla, Otac, On mi je dao zapovijed što da rečem, što da prozborim. ⁵⁰ I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što god ja dakle zborim, zborim onako kao što mi je Otac rekao.