Old/New Testament

Samuelovo rođenje

1 U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. ² Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.

³ Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.

⁴ Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. ⁵ Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu^[a]. ⁶ Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. ⁷ Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.

⁸ Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«

⁹ Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.

A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.

¹⁰ Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. ¹¹ Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«^[b]

¹² Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. ¹³ Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je ¹⁴ rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«

¹⁵ »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. ¹⁶ Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«

¹⁷ Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«

¹⁸ Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«

Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.

¹⁹ Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. ²⁰ Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel^[c]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«

Ana posvećuje Samuela Bogu

²¹ Kad je Elkana ponovo išao s obitelji prinijeti godišnju žrtvu BOGU i tako izvršiti zavjete, ²² Ana nije išla s njima. Rekla je mužu: »Čim dječaka prestanem dojiti, dovest ću ga pred BOGA jer će ondje ostati cijeli svoj život^[d].«

²³ Nato je Elkana rekao: »Učini kako misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ne prestaneš dojiti. Neka ti BOG pomogne da ispuniš obećanje.«

Ana je ostala kod kuće dojiti i čuvati svog sina dok ga više nije trebalo dojiti. ²⁴ Kad je prestala dojiti, povela ga je, još onako maloga, u BOŽJE svetište u Šilu. Povela je i junca starog tri godine, nešto brašna i mijeh^[e] vina.

²⁵ Kad su zaklali i žrtvovali junca, dječaka su doveli Eliju. ²⁶ Ana mu je tada rekla: »Gospodaru moj! Kunem ti se, ja sam ona žena koja je stajala ovdje pokraj tebe i molila se BOGU. ²⁷ Molila sam tada za ovo dijete, a BOG mi je ispunio molbu koju sam mu uputila. ²⁸ Zato ga sad dajem BOGU—neka mu služi cijeli svoj život.«

Tada se i Elkana^[f] poklonio pred BOGOM.

Anin hvalospjev Bogu

2 Potom je Ana izmolila ovu molitvu:

¹¹ Elkana i obitelj vratili su se kući u Ramu, a dječak Samuel ostao je služiti BOGU pod nadzorom svećenika Elija.

Grijeh Elijevih sinova

¹² Elijevi su sinovi, također svećenici, bili nečasni ljudi i nisu marili za BOGA. ¹³ Nisu marili ni za svećeničke dužnosti prema narodu. Kad bi netko prinosio žrtvu, još dok se žrtveno meso kuhalo, svećenikov bi sluga dolazio s vilicom u ruci ¹⁴ i zabadao u kotao ili lonac. Što god bi se nabolo na vilicu, svećenik je uzimao za sebe. Tako su se ponašali prema svim Izraelcima koji su dolazili u Šilo.

¹⁵ Čak i prije nego što je žrtveno meso bilo kuhano, svećenikov je sluga dolazio i nalagao ljudima koji su prinosili žrtve: »Dajte svećeniku meso da ga ispeče. On neće prihvatiti kuhano meso, nego samo sirovo.«

¹⁶ Ako bi netko rekao: »Neka se prvo skuha žrtveno meso, a onda uzmi što god hoćeš«, sluga je odgovarao: »Ne! Daj ga odmah! Ako nećeš, uzet ću ti silom!«

¹⁷ Grijeh je ovih mladića bio vrlo velik pred BOGOM jer su se s prijezirom odnosili prema žrtvi koja se prinosila BOGU.

Samuel odrasta u Božjem svetištu

¹⁸ Mladi je Samuel služio BOGU. Bio je odjeven u lanenu odjeću. ¹⁹ Svake bi mu godine njegova majka sašila novi mali ogrtač. Kad bi s mužem dolazila prinijeti godišnju žrtvu, donijela bi mu ogrtač.

²⁰ Eli bi tada ovako blagoslivljao i Elkanu i njegovu ženu: »Neka ti BOG dâ još djece od ove žene, da ti nadoknade ovo dijete koje je izmolila i predala BOGU.«

Nakon toga svi bi se vraćali kući.

²¹ BOG se ponovo prisjetio Ane pa je zatrudnjela i rodila još trojicu sinova i dvije kćeri.

A Samuel je rastao i služio u svetištu pred BOGOM.

Proroštvo protiv Elijeve obitelji

²² Eli je već bio star čovjek. Čuo je od naroda što njegovi sinovi rade Izraelu. Čuo je i da spavaju sa ženama koje su služile kod ulaza u Šator sastanka. ²³ Zato je rekao sinovima: »Zašto se tako ponašate? Od naroda slušam o vašim zlim djelima. ²⁴ Nemojte tako, sinovi moji! Nije dobro to što čujem da govori BOŽJI narod. ²⁵ Ako čovjek sagriješi protiv čovjeka, Bog će se zauzeti za njega. No kad čovjek sagriješi protiv BOGA, tko će se zauzeti za njega?«

Ali oni nisu poslušali svog oca. BOG ih je zato odlučio pogubiti.

²⁶ Sve je to vrijeme Samuel rastao i stjecao BOŽJU naklonost, ali i naklonost naroda.

²⁷ Jednom je neki Božji čovjek došao Eliju pa mu rekao: »BOG ti kaže: ‘Nisam li se ja objavio obitelji tvog pretka Arona dok su još bili u Egiptu i robovali faraonu? ²⁸ Od svih izraelskih plemena, odabrao sam tvog pretka da mi bude svećenik, da prinosi žrtve na mom žrtveniku, da prinosi kâd i da nosi svećenički prsluk. I dao sam obitelji tvog pretka meso od žrtava koje prinosi izraelski narod. ²⁹ Zašto onda ne poštuješ moje žrtve i moje darove, kao što sam zapovjedio? Zašto svojim sinovima ukazuješ veću čast nego meni? Debljate se od najboljih komada svake žrtve koju mi prinosi narod.’

³⁰ Zato Izraelov BOG kaže: ‘Obećao sam da će tvoja obitelj, kao i obitelj tvog pretka, uvijek biti u mojoj službi.’ No sad BOG kaže: ‘Daleko od toga! Dat ću čast onima koji mene časte, a prezreti one koji mene preziru. ³¹ Došlo je vrijeme da uništim tvoju snagu i snagu tvoje obitelji. U tvojoj obitelji nitko više neće doživjeti starost. ³² Teško će ti biti gledati jer će čitavom Izraelu opet biti dobro, a u tvojoj obitelji nitko više neće doživjeti starost. ³³ Poštedjet ću samo jednoga od tvojih da mi služi kod žrtvenika. No on će plakati i tugovati. Svi će potomci tvoga doma umrijeti od mača. ³⁴ Ono što će zadesiti tvojih dvojicu sinova, Hofnija i Pinhasa, neka ti bude znak. Obojica će umrijeti istog dana, ³⁵ a ja ću sebi podići vjernog svećenika koji će činiti ono što mi je po volji. Ojačat ću njegovu obitelj i oni će zauvijek služiti pred mojim kraljem. ³⁶ Svi preostali iz tvoje obitelji dolazit će k njemu prositi novčić ili koricu kruha. Tada će govoriti: »Daj mi neku svećeničku službu, da imam komad kruha za pojesti.«’«

Bog poziva Samuela

3 Mali je Samuel služio BOGU pod Elijevim nadzorom. U to je vrijeme BOG rijetko govorio ljudima i rijetko davao vizije.

² Jedne je noći Eli odmarao na svome ležaju. Već je bio i slabog vida ³ pa Božja svjetiljka u svetištu još nije bila ugašena. A Samuel je spavao u BOŽJEM svetištu, gdje se nalazio i Božji kovčeg.

⁴ BOG ga je tada zazvao: »Samuele! Samuele!«, a on je rekao: »Evo me!« ⁵ pa otrčao do Elija: »Evo me! Zvao si me.«

Ali Eli mu je odgovorio: »Nisam te ja zvao. Vrati se u krevet.«

Samuel se vratio i legao.

⁶ No BOG ga je ponovo zazvao: »Samuele!« pa je on opet ustao i otišao do Elija: »Evo me! Zvao si me.«

No Eli je opet rekao: »Nisam te ja zvao, sinko. Vrati se u krevet.«

⁷ U to vrijeme Samuel još nije poznavao BOGA, ni njegov govor.^[j]

⁸ BOG je zazvao Samuela i treći put, a on je ustao i opet otišao do Elija: »Evo me! Zvao si me.«

Eli je tada shvatio da BOG zove dječaka. ⁹ Tada mu je rekao: »Idi sad u krevet. Ako te ponovo pozove, reci: ‘Govori, BOŽE. Tvoj sluga te sluša.’«

Samuel je otišao i legao u krevet.

¹⁰ BOG je došao i stao ondje pa ga pozvao kao i prije: »Samuele! Samuele!«

Samuel je tada odgovorio: »Govori, tvoj sluga te sluša.«

¹¹ BOG je tada rekao Samuelu: »Vidi, učinit ću u Izraelu nešto da će svakom tko za to čuje zujati u ušima. ¹² Učinit ću sve što sam već navijestio protiv Elija i njegove obitelji, od početka do kraja. ¹³ Rekao sam Eliju da ću njegovu obitelj kazniti zauvijek za sve njihove grijehe. Znao je da njegovi sinovi hule na mene, a nije ih obuzdao. ¹⁴ Zato sam se zakleo Elijevoj obitelji da se grijesi njegove obitelji neće moći okajati nikakvom žrtvom ni prinosom«.

¹⁵ Samuel je bio u krevetu do jutra, a onda je otvorio vrata BOŽJEG doma. Bojao se Eliju ispričati o svojoj viziji.

¹⁶ No Eli ga je pozvao: »Samuele, sine!« a on je odvratio: »Evo me!«

¹⁷ »Što ti je Bog rekao?« pitao je Eli. »Nemoj mi ništa tajiti. Neka te Bog kazni ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je rekao.«

¹⁸ Samuel mu je tada sve ispričao. Ništa mu nije zatajio.

Nato je Eli rekao: »On je BOG. Neka učini kako misli da je najbolje.«

¹⁹ BOG je bio sa Samuelom dok je rastao. Pazio je da se ostvari sve što je Samuel rekao. ²⁰ Sav je Izrael, od Dana do Beer Šebe, uvidio da je Samuel pravi BOŽJI prorok. ²¹ BOG se i dalje ukazivao u Šilu, objavljivao se Samuelu i govorio mu.

Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Mk 5,1-20)

²⁶ Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera. ²⁷ Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama. ²⁸ Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!« ²⁹ Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve.

³⁰ Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Čovjek je odgovorio: »Legija«^[a] jer su u njega ušli mnogi zli duhovi. ³¹ Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan. ³² Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio. ³³ Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se.

³⁴ Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici. ³⁵ Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah. ³⁶ Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima. ³⁷ Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag. ³⁸ A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom.

No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!« ³⁹ Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Mk 5,21-43)

⁴⁰ Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali. ⁴¹ Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću ⁴² jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega.

⁴³ Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti. ⁴⁴ Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo. ⁴⁵ Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?«

I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.« ⁴⁶ Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.« ⁴⁷ Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila. ⁴⁸ A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!«

⁴⁹ Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.«

⁵⁰ Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.«

⁵¹ Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice. ⁵² Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.«

⁵³ No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla. ⁵⁴ Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!« ⁵⁵ Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo. ⁵⁶ Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.