Old/New Testament
Vrijednost mudrosti
28 Srebro ima svoje rudnike,
a zlato mjesto gdje se pročišćava.
2 Željezo se uzima iz zemlje,
a bakar topi iz rude.
3 Rudar rasvjetljuje tamu u njenim najdaljim zakucima
i traga za rudom u najdubljem mraku.
4 Daleko od ljudskih naselja buši jamu,
na mjestima koja je ljudska noga zaboravila;
u samoći kopa obješen o užad.
5 Zemlja na površini daje hranu,
ali u dubini je kao vatrom rastaljena.
6 U stijenama se skriva modri kamen[a],
a u njemu ima komadića zlata.
7 Nijedna grabljivica ne zna tu stazu,
oko sokolovo nije je vidjelo.
8 Njome ne gaze divlje životinje
i nijedan lav njome ne prolazi.
9 Čovjek rukom udara na kremen
i prevrće temelje planina.
10 Kroz stijenu prokopava prolaz,
oči mu vide sva njena blaga.
11 Izvore rijeka ograđuje branama,
a na svjetlost iznosi skriveno.
12 Ali, gdje da se nađe mudrost?
Na kojem mjestu prebiva znanje?
13 Čovjek ne zna gdje joj je kuća,
ne može se naći u zemlji živih.
14 Vodeni bezdan kaže: ‘Nije u meni’,
more kaže: ‘Ja je ne posjedujem.’
15 Ni čistim zlatom ne može se kupiti,
niti joj se cijena može odmjeriti srebrom.
16 Ne može se kupiti zlatom iz Ofira,
dragocjenim oniksom niti lapisom.
17 Ni zlato ni staklo ne mogu se s njom usporediti,
niti se može kupiti za dragulje u zlatu postavljene.
18 Koralji i kristali nisu ni spomena vrijedni,
veća je cijena mudrosti nego rubina.
19 Topaz iz Nubije nije s njom usporediv,
čistim zlatom kupiti se ne može.
20 Pa, odakle onda dolazi mudrost?
Gdje to prebiva znanje?
21 Skrivena je od očiju svega živoga,
zaklonjena od ptica na nebu.
22 Uništenje[b] i Smrt govore:
‘Samo smo čuli glasine o njoj.’
23 Samo Bog razumije njene putove
i zna mjesto gdje boravi.
24 Jer, on pogledom obuhvaća krajeve zemlje
i vidi sve pod nebesima.
25 Kad je vjetru odredio snagu
i kad je mjerom izmjerio vodu,
26 kad je kiši odredio zakon
i putanje olujnim oblacima,
27 tada je vidio mudrost i izmjerio je,
učvrstio je i provjerio.
28 A čovjeku je rekao:
‘Mudrost je poštovati Gospodara Boga,
a znanje ima onaj koji se kloni zla.’«
Job završava svoju obranu
29 Potom je Job nastavio svoj govor:
2 »O, da bar moj život može opet biti
kao prije ovih mjeseci koji su protekli;
da se vrate dani kad me Bog čuvao.
3 Njegova svjetiljka sjala mi je nad glavom
u njegovoj sam svjetlosti hodao kroz tamu.
4 Da se bar vrate dani moje snage i uspjeha,
kad je Bog bio prijatelj domu mome.[c]
5 Svemoćni Bog još je bio sa mnom,
a moja su me djeca okruživala.
6 Tada sam noge prao u mlijeku,
a iz tijeska su tekli potoci ulja.
7 Tada sam dolazio na gradska vrata
i zauzimao svoje mjesto na trgu.
8 Mladići bi me vidjeli i uklanjali se,
a starci se dizali i ostajali na nogama.
9 Poglavari bi prekidali razgovor
i usta pokrivali rukom,
10 glasovi najuglednijih bi utihnuli,
jezik bi im se zalijepio za nepce.
11 Tko bi me god čuo, hvalio me,
a tko bi me vidio, lijepo je govorio o meni
12 jer sam izbavljao siromaha kad bi zavapio
i siroče kojem nije imao tko pomoći.
13 Samrtnici su me blagoslivljali,
a ja sam učinio da srce udovice kliče od radosti.
14 Pravednost sam odjenuo kao odjeću,
pravda mi je pokrivala tijelo i glavu.
15 Bio sam oči slijepome i noge hromome,
16 onima u potrebi—bio sam otac,
a neznanca sam zastupao u parnici.
17 Razbijao sam zube pokvarenjaku
i plijen mu otimao iz usta.
18 Uvijek sam mislio da ću umrijeti okružen obitelji,
da će mi dani biti brojni kao zrnca pijeska.
19 Korijenje će mi dopirati do vode,
a rosa će mi svu noć prekrivati grane.
20 Moja slava će se stalno obnavljati,
a u ruci ću uvijek imati novi lûk.
21 Ljudi su me željno slušali
i u tišini čekali moj savjet.
22 Nakon što bih govorio, svi bi šutjeli,
moje riječi su ih škropile, nježno kao rosa.
23 Iščekivali su me kao kišu,
a moje su riječi upijali kao proljetni pljusak.
24 Kad bih im se osmjehnuo, to im je bila nagrada,
vedrina mog lica bila im je dragocjena.
25 Ja sam im određivao put
i vodio ih kao poglavar.
Bio sam kao kralj među svojom vojskom,
kao onaj koji tješi ožalošćene.
Barnaba i Savao kreću na put
13 U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom[a], i Savao. 2 Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.«
3 Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put.
Barnaba i Savao na Cipru
4 Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra. 5 Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko.
6 Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus. 7 On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku. 8 No suprotstavio im se vračar Elim—tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere. 9 Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača 10 i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove? 11 Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.«
Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku. 12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu.
Pavao i Barnaba odlaze s Cipra
13 Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. 14 Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. 15 Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«
16 Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! 17 Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. 18 Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. 19 U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. 20 Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.
21 Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. 22 Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno[b]. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ 23 Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. 24 Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. 25 A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International