Old/New Testament

Jošija, kralj Jude

(2 Kr 22,1–23,30)

34 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikada nije zastranio.

Jošijin obračun sa štovanjem idola

(2 Kr 23,1-27)

³ U osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio sasvim mlad, počeo je tražiti Boga svog pretka Davida. U dvanaestoj je godini svoje vladavine počeo čistiti Judu i Jeruzalem od poganskih svetišta, od kipova božice Ašere, od rezbarenih drvenih idola i metalnih lijevanih idola. ⁴ U njegovoj su prisutnosti ljudi porušili žrtvenike baalima i žrtvenike za prinos tamjana. Dao je da se polome Ašerini kipovi i porazbijaju drveni i metalni idoli. Smrskao ih je u prah i dao razasuti po grobovima njihovih štovatelja. ⁵ Kosti svećenika, koji su štovali idole, spalio je na njihovim žrtvenicima. Tako je očistio Judu i Jeruzalem. ⁶ Isto je učinio u gradovima na području Manašea, Efrajima, Šimuna, sve do Naftalija, kao i u ruševinama oko njih^[a]. ⁷ Porušio je žrtvenike, polomio kipove i idole božice Ašere i smrskao ih u prah. Po cijelom je Izraelu dao polomiti sve žrtvenike za prinos tamjana. Potom se vratio u Jeruzalem.

Otkriće Knjige zakona

(2 Kr 22,3-20)

⁸ U osamnaestoj je godini svoje vladavine Jošija nastavio čistiti zemlju i Hram. Poslao je Asalijinog sina Šafana, gradskog službenika Maaseja i Joahazovog sina Joaha, koji je bio pisar, da obave popravke i obnove Hram svog BOGA. ⁹ Otišli su vrhovnom svećeniku Hilkiji i predali mu novac koji je narod davao za Božji Hram. Taj su novac sakupili Leviti, čuvari vrata, od naroda iz Manašeovog i Efrajimovog plemena, i od onih koji su preostali od Izraelaca. Također, sakupljali su od svih Judejaca i Benjaminovaca te od stanovnika Jeruzalema. ¹⁰ Novac je povjeren nadglednicima radova u BOŽJEM Hramu koji su isplaćivali radnike što su ga popravljali i obnavljali. ¹¹ Dali su novac stolarima i graditeljima za kupnju rezanog kamena i drva. Drvo je bilo potrebno za obnovu ruševnih zgrada, posebno krovnih greda. Kraljevi Jude bili su potpuno zapustili hramske zgrade. ¹² Ljudi su radili pošteno. Nadređeni su im bili Leviti Jahat i Obadija—Merarijevi potomci, te Zaharija i Mešulam—Kehatovi potomci. Leviti, koji su znali svirati glazbene instrumente, ¹³ nadgledali su nosače tereta i osiguravali da svaki radnik obavlja svoj posao. Neki su od Levita bili određeni za pisare, službenike ili čuvare vrata.

¹⁴ Dok su iznosili novac donesen u BOŽJI Hram, svećenik Hilkija je pronašao svitak BOŽJEG zakona, ispisan Mojsijevom rukom.

¹⁵ Tada je Hilkija rekao pisaru Šafanu: »Pronašao sam Knjigu zakona u BOŽJEM Hramu«.

Hilkija je svitak predao Šafanu, ¹⁶ koji ga je odnio kralju. Rekao mu je: »Tvoji sluge izvršavaju sve što im je povjereno. ¹⁷ Novac iz BOŽJEGA Hrama predali su nadglednicima radova, a oni ga isplaćuju izvođačima radova.«

¹⁸ Tada je pisar Šafan izvijestio kralja: »Svećenik Hilkija dao mi je ovaj svitak«. I Šafan je čitao pred kraljem.

¹⁹ Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je odjeću^[b] na sebi. ²⁰ Zatim je izdao zapovijed Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevskom službeniku Asaji: ²¹ »Idite i pitajte BOGA u moje ime i u ime onih koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali BOŽJU riječ. Nisu činili sve ono što je zapisano.«

²² Tako su Hilkija i oni koje je kralj poslao s njim otišli k proročici Huldi. Ona je bila žena Šaluma, Tokhatovog sina i Hasrinog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u Drugoj gradskoj četvrti u Jeruzalemu. Razgovarali su s njom.

²³ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ²⁴ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike. Dogodit će se sva prokletstva zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem. ²⁵ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato ću iskaliti svoj bijes na ovo mjesto i neće se utišati.’ ²⁶ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovo poručuje Izraelov BOG: ²⁷ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred Bogom. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁸ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

²⁹ Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. ³⁰ Otišao je u BOŽJI Hram zajedno sa svim stanovnicima Judeje i Jeruzalema, sa svećenicima i Levitima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je pročitao sve što piše u Knjizi saveza koja je bila pronađena u BOŽJEM Hramu. ³¹ Potom je stao na svoje mjesto i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i držati njegove zapovijedi, propise i uredbe, koje su zapisane u Knjizi. ³² Zatim je od svih prisutnih u Jeruzalemu i Benjaminu zahtijevao da prisegnu na vjernost savezu. Stanovnici Jeruzalema prihvatili su Božji savez, savez Boga kojeg su štovali njihovi preci.

³³ Na cijelome području Izraela Jošija je uklonio sve odvratne idole kojima je narod iskazivao štovanje. Naveo je čitav izraelski narod da štuje svoga BOGA. Sve dok je Jošija bio živ, narod je štovao samo BOGA svojih predaka.

Jošija proslavlja Pashu

(2 Kr 23,21-23)

35 Jošija je potom u Jeruzalemu proslavio Pashu u čast BOGA. Pashalno janje klalo se četrnaestog dana u prvome mjesecu. ² Kralj je svećenicima odredio njihove dužnosti i ohrabrio ih za službu u BOŽJEM Hramu.

³ Levitima, koji su poučavali Izraelce i bili posvećeni za službu BOGU, rekao je: »Stavite sveti Kovčeg u Hram koji je sagradio Salomon, sin izraelskoga kralja Davida. Ne trebate ga više prenositi na svojim ramenima. Sad služite svome BOGU i njegovom narodu Izraelu. ⁴ Pripremite se za službu u Hramu, prema svojim obiteljima i skupinama. Postupajte prema uputama izraelskoga kralja Davida i njegovog sina Salomona. ⁵ Zauzmite svoja sveta mjesta s Levitima, tako da možete pomagati ljudima iz svakog plemena svog naroda. ⁶ Zakoljite pashalno janje i posvetite se. Pripremite ga za svoje sunarodnjake. Postupajte u skladu s riječju koju je BOG dao preko Mojsija.«

⁷ Jošija je od vlastitih stada za Pashu osigurao 30.000 janjaca i koza za pashalne žrtve te 3.000 junaca za narod. ⁸ I njegovi su službenici dali svoje dragovoljne priloge za narod, za svećenike i Levite. Hramski službenici Hilkija, Zaharija i Jehiel dali su svećenicima 2.600 janjaca i koza te 300 junaca za pashalne žrtve. ⁹ Konanija, njegova braća Šemaja i Natanael te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad dali su za Levite 5.000 janjaca i koza te 500 junaca za pashalne žrtve.

¹⁰ Kad je sve bilo spremno za pashalnu službu, svećenici i Leviti, raspoređeni prema skupinama, zauzeli su svoja mjesta, u skladu s kraljevom zapovijedi. ¹¹ Zaklali su pashalno janje. Leviti su derali kožu žrtvenih životinja i dodavali krv svećenicima, koji su njome škropili žrtvenik. ¹² Odvojili su životinje namijenjene da budu žrtve paljenice za različita plemena. Prinosili su ih BOGU na način kako propisuje Mojsijev zakon. Jednako su postupali i s juncima. ¹³ Leviti su pekli pashalne žrtve na vatri, u skladu s propisima. Svete su darove kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama te ih užurbano dijelili cijelom narodu. ¹⁴ Poslije su Leviti spremili obrok za sebe i za svećenike, Aronove potomke, koji su sve do noći bili zaposleni oko spaljivanja žrtava paljenica i njihovog loja. Stoga, Leviti su preuzeli spremanje obroka za sebe i svećenike. ¹⁵ Pjevači Leviti, Asafovi potomci, zauzeli su mjesta koja su im još bili odredili David, Asaf, Heman i kraljev prorok Jedutun. Čuvari vrata bili su na svakim vratima i nisu morali prekidati svoju službu jer su njihova braća Leviti sve pripremili za njih, za proslavu Pashe.

¹⁶ Tako je tog dana izvršena sva BOŽJA služba, kao što je zapovjedio kralj Jošija. Svetkovana je Pasha i prinesene su žrtve paljenice na BOŽJI žrtvenik. ¹⁷ Izraelci, koji su bili ondje, sedam su dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnoga kruha. ¹⁸ Pasha se nije ovako slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela. Ni jedan od izraelskih kraljeva nije proslavio Pashu kao Jošija, sa svećenicima, Levitima, narodom Jude i Izraela te stanovnicima Jeruzalema. ¹⁹ Pasha je ovako svetkovana u osamnaestoj godini Jošijine vladavine.

Smrt kralja Jošije

(2 Kr 23,28-30)

²⁰ Poslije, nakon što je Jošija uveo red u Hram, egipatski je kralj Neko doveo svoju vojsku i poveo bitku protiv svojih neprijatelja kod Karkemiša na rijeci Eufrat. Jošija je krenuo da mu se suprotstavi.

²¹ Egipatski je kralj poslao glasnike s porukom:

»Ovaj rat ne tiče se tebe, kralju Jude. Nisam došao boriti se protiv tebe, već protiv svojih neprijatelja. Bog mi je zapovjedio da požurim. On je uz mene. Ne protivi mu se, da te ne uništi.«

²² No Jošija nije odustao, već se prerušio da ga ne prepoznaju i krenuo u bitku. Nije poslušao Nekove riječi, što su dolazile iz Božjih usta, već je ušao u bitku na ravnici kod Megida.

²³ Strijelci su pogodili kralja Jošiju pa je rekao svojim slugama: »Vodite me odavde. Teško sam ranjen.«

²⁴ Sluge su ga iznijeli iz njegovih kola i prenijeli u druga, u kojima su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro. Sahranili su ga u grobnici njegovih predaka. Cijela Juda i Jeruzalem tugovali su za Jošijom.

²⁵ I prorok Jeremija sastavio je pjesme tužaljke posvećene Jošiji. Pjevači i pjevačice još ih i danas pjevaju. Postao je to običaj naroda u Izraelu. Te su pjesme zapisane u Knjizi pogrebnih pjesama.

²⁶ Ostalo o Jošiji, njegovo vjerno služenje u poslušnosti svemu što je zapisano u BOŽJEM zakonu, ²⁷ kao i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude.

Joahaz, kralj Jude

(2 Kr 23,31-33)

36 Narod je za kralja odabrao Joahaza, Jošijinog sina. Postavili su ga za kralja u Jeruzalemu umjesto njegovog oca. ² Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. ³ Egipatski kralj svrgnuo ga je s prijestolja u Jeruzalemu i nametnuo zemlji obvezu davanja 3.400 kilograma srebra i 34 kilograma zlata.^{[c] 4} Za kralja Jude i Jeruzalema postavio je Joahazovog brata Elijakima, kojem je promijenio ime^[d] u Jojakim, a Joahaza je kralj Neko odveo u Egipat.

Jojakim, kralj Jude

(2 Kr 23,34–24,6)

⁵ Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Činio je zlo pred BOGOM. ⁶ Napao ga je babilonski kralj Nabukodonosor, svezao ga je u okove i odveo u Babilon. ⁷ Nabukodonosor je tada odnio u Babilon i neke predmete iz BOŽJEGA Hrama te ih stavio u svoju palaču u Babilonu.

⁸ Ostalo o Jojakimu, o idolima^[e] koje je napravio i o svemu što se otkrilo da je činio krivo, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.

Jojakin, kralj Jude

(2 Kr 24,8-17)

⁹ Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca i deset dana. Činio je zlo pred BOGOM. ¹⁰ U proljeće iste godine kralj Nabukodonosor poslao je po njega pa je Jojakin odveden u Babilon, a s njim je odneseno još vrijednih predmeta iz BOŽJEGA Hrama. Za kralja Jude i Jeruzalema, Nabukodonosor je postavio Jojakinovog rođaka Sidkiju.

Sidkija, kralj Jude

(2 Kr 24,18–25,7; Jr 52,1-33)

¹¹ Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. ¹² Činio je zlo pred svojim BOGOM. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom. Nije slušao što mu BOG poručuje preko njega.

Razaranje Jeruzalema

¹³ Pobunio se i protiv kralja Nabukodonosora, koji ga je ranije prisilio da se Bogom zakune na vjernost. Sidkija je postao tvrdoglav i neposlušan Izraelovom BOGU. ¹⁴ Svi su vodeći svećenici i narod postali nevjerni. Griješili su sve više. Povodili su se za iskvarenim običajima drugih naroda. Oskvrnuli su BOŽJI Hram u Jeruzalemu koji je BOG učinio svetim. ¹⁵ A BOG njihovih predaka uporno ih je upozoravao preko svojih glasnika. Bilo mu je žao njegovog naroda i Hrama. ¹⁶ No oni su ismijavali Božje glasnike i prezreli njegove poruke. Rugali su se njegovim prorocima, sve dok se BOG nije razljutio na svoj narod. Tada više nije bilo pomoći. ¹⁷ Doveo je na njih babilonskoga kralja koji je napao Judu i Jeruzalem.^[f] Pobio je mačem mladiće u Hramu. U Jeruzalemu nije poštedio ni muškarce ni žene, ni mlade ni stare. Bog mu je sve predao na milost i nemilost. ¹⁸ Nabukodonosor je odnio u Babilon sve velike i male dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, sve vrijedno što je pripadalo kralju i njegovim službenicima. ¹⁹ Zapalili su Božji Hram, srušili zidine Jeruzalema, spalili sve palače i uništili sve što je bilo vrijedno. ²⁰ Oni, koji su izbjegli smrt od mača, odvedeni su u zatočeništvo u Babilon. Bili su robovi babilonskog kralja i njegovih sinova, sve do uspostave Perzijskoga Kraljevstva.

²¹ Tako se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije:^[g] »Sve dok se zemlja ne nauživa svojih propuštenih šabatnih počinaka^[h], počivat će pusta i prazna dok se ne napuni sedamdeset godina.«

²² U prvoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira,^[i] BOG ga je potaknuo da širom svog kraljevstva objavi poseban proglas. Učinio je to da bi se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije. Kir je poslao glasnike s porukom:

²³ »Kir, kralj Perzije, proglašava:

BOG neba učinio me kraljem svih kraljevstava na zemlji. Odredio me da mu podignem Hram u Jeruzalemu, u Judi. Zato se slobodno vratite svi vi, koji pripadate njegovom narodu. I neka je s vama vaš BOG«.

19 Tada je Pilat naredio da se Isus odvede i bičuje. ² Vojnici su ispleli krunu od trnja i stavili mu je na glavu. Ogrnuli su ga purpurnim ogrtačem. ³ Zatim su dolazili k njemu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« i udarali ga po licu.

⁴ Pilat je ponovo izašao i rekao im: »Čujte, izvodim ga pred vas da biste znali kako ja ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio.« ⁵ Tada je izašao Isus, noseći krunu od trnja i purpurni ogrtač. A Pilat im je rekao: »Evo čovjeka!«

⁶ Kad su ga vodeći svećenici i hramski čuvari spazili, počeli su vikati: »Razapni ga! Razapni ga!«

Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i razapnite! Ja ne mogu dokazati da je kriv!«

⁷ »Mi imamo Zakon«, odgovorili su mu Židovi, »i prema njemu on mora umrijeti jer je tvrdio da je Božji Sin!«

⁸ Kad je Pilat ovo čuo, još se više uplašio. ⁹ Vratio se u palaču i upitao Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu nije odgovorio. ¹⁰ Na to mu je Pilat rekao: »Ne želiš mi odgovoriti? Zar ne znaš da ja imam vlast da te oslobodim ili da te razapnem?«

¹¹ »Ti nada mnom ne bi imao nikakvu vlast«, odgovorio mu je Isus, »da ti je nije dao Bog. Zato je grijeh onoga tko me tebi predao veći nego tvoj.«

¹² Kad je to čuo, Pilat je pokušao naći načina da oslobodi Isusa. No Židovi su vikali: »Ako ga oslobodiš, nisi carev prijatelj. Svatko tko se proglašava kraljem, suprotstavlja se caru.«

¹³ Kad je Pilat to čuo, izveo je Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom »kameni pločnik«, aramejski »Gabata«. ¹⁴ Bio je dan pripreme za Pashu, negdje oko podne. Pilat je rekao Židovima: »Evo vašega kralja!«

¹⁵ Oni su vikali: »Vodi ga! Vodi ga! Razapni ga!«

Pilat ih je upitao: »Da razapnem vašega kralja?«

Vodeći su svećenici odgovorili: »Mi nemamo drugoga kralja osim cara.«

¹⁶ Tada im ga je Pilat predao da ga razapnu.

Isusa razapinju na križ

(Mt 27,32-44; Mk 15,21-32; Lk 23,26-43)

Vojnici su odveli Isusa. ¹⁷ Isus je sâm nosio svoj križ na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. ¹⁸ Ondje su ga razapeli zajedno s još dvojicom. Svaki je bio s jedne strane, a Isus u sredini. ¹⁹ Pilat je dao napisati i natpis koji su stavili na križ. Na njemu je pisalo: »Isus Nazarećanin, kralj židovski.« ²⁰ Mnogi su Židovi pročitali taj natpis jer se mjesto, na kojem je Isus bio razapet, nalazilo u blizini grada. Natpis je bio na hebrejskom, latinskom i grčkom. ²¹ Židovski vodeći svećenici na to su rekli Pilatu: »Nemojte napisati ‘kralj židovski’, nego ‘Ovaj je čovjek tvrdio: ja sam kralj židovski.’«

²² Pilat je odgovorio: »Što sam napisao, napisao sam!«