Read the New Testament in 24 Weeks
Kristova žrtva čini nas savršenima
10 Zakon nam daje tek sjenu budućih dobara, on je samo odraz stvarnosti. Zato nije moguće istim žrtvama, što se neprestano iz godine u godinu prinose, učiniti savršenima one koji pristupaju Bogu. 2 Da ih je Zakon mogao učiniti savršenima, tada se više ne bi prinosile žrtve. Božji bi štovatelji bili očišćeni jednom zauvijek i ne bi više osjećali krivnju za svoje grijehe. 3 Naprotiv, tim se žrtvama svake godine obnavlja sjećanje na grijehe. 4 Krv bikova i jaraca ne može izbrisati grijehe.
5 Zato je Krist, kada je došao na svijet, rekao:
»Nisi želio žrtve i prinose,
nego si za mene pripremio tijelo.
6 Nisi bio zadovoljan žrtvama paljenicama
ni prinosima za očišćenje grijeha.
7 Tada sam rekao: ‘Evo me!’
Kao što piše o meni u Svetom pismu,
došao sam izvršiti tvoju volju, Bože.«[a]
8 Prvo je rekao: »Ti ne želiš životinjske žrtve ni prinose, nisu ti po volji žrtve paljenice ni prinosi za grijeh«, premda je Zakon zahtijevao da se one prinose. 9 Zatim je rekao: »Evo me! Došao sam izvršiti tvoju volju.« Time Bog ukida prvo prinošenje žrtava da bi uspostavio drugo. 10 Isus Krist je bio poslušan Božjoj volji: prinio je svoje tijelo kao žrtvu jednom zauvijek i tako nas učinio svetima.
11 Svaki svećenik svakodnevno obavlja svoju službu Bogu. Prinosi uvijek iznova iste žrtve, ali one nikada ne mogu ukloniti grijehe. 12 Krist je, naprotiv, prinio samo jednu jedinu žrtvu za grijehe svih vremena. Tada je sjeo Bogu s desne strane 13 i sada čeka da njegovi neprijatelji budu podloženi njegovoj vlasti. 14 On je jednom jedinom žrtvom učinio zauvijek savršenima sve koje posvećuje.
15 O tome nam svjedoči i Sveti Duh koji prvo kaže:
16 »Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima
nakon tog vremena, kaže Gospodin.
Stavit ću svoje zakone u njihova srca
i upisati ih u njihove umove.[b]
17 Više se neću sjećati njihovih grijeha
niti njihovih zlih djela.«[c]
18 Budući da su svi grijesi oprošteni, žrtve za grijehe više nisu potrebne.
Približite se Bogu!
19 Stoga, braćo i sestre, možemo slobodno ući u Svetinju nad svetinjama po Isusovoj krvi, 20 novim i živim putem koji nam je on otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo. 21 Imamo vrhovnog svećenika koji upravlja Božjom kućom. 22 Dakle, pristupimo Bogu iskrenog srca i čvrste vjere, jer su nam srca očišćena od krivnje, a tijelo oprano čistom vodom. 23 Držimo se čvrsto nade koju ispovijedamo, jer se u Boga, koji nam je dao obećanje, možemo pouzdati.
Hrabrite jedni druge!
24 Pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela. 25 Ne propuštajmo dolaziti na zajedničke sastanke, kao što neki običavaju činiti, već ohrabrujmo jedni druge. Ovo činite sve više kako vidite da se približava Gospodinov dan[d].
Ne odbacujte Božjeg Sina!
26 Ako namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo spoznali istinu, tada nam ne preostaje više žrtva za grijeh.[e] 27 Ostaje nam samo da sa strahom očekujemo sud i razbuktalu vatru koja će proždrijeti one koji se suprotstavljaju Bogu. 28 Tko je prekršio Mojsijev zakon, bio je pogubljen bez milosti, a osuda se temeljila na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 29 Koliko će strožu kaznu zaslužiti onaj tko je odbacio Božjeg Sina, tko je smatrao bezvrijednom krv Novog saveza što ga je posvetila i tko je uvrijedio Duha milosti! 30 Jer, poznajemo onoga koji je rekao: »Osveta je moja, ja ću im uzvratiti.«[f] I opet: »Gospodin će suditi svome narodu.«[g] 31 Strašno je pasti u ruke živoga Boga.
Ostanite hrabri i strpljivi!
32 Sjetite se prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili kroz mnoge patnje, ali ste ostali čvrsti. 33 Katkad ste bili javno izloženi uvredama i zlostavljanju. Katkad ste bili supatnici s onima prema kojima su tako postupali. 34 Vi niste samo suosjećali s patnjama utamničenih nego ste i s radošću prihvatili oduzimanje vlastite imovine. Znali ste da posjedujete nešto bolje, nešto trajno.
35 Stoga, ne gubite pouzdanje jer će vam ono donijeti veliku nagradu. 36 Budite ustrajni u izvršavanju Božje volje, da primite obećanje.
37 »Još malo, još samo malo,
i doći će onaj koji treba doći,
neće zakasniti.
38 Moj pravednik živjet će od vjere.
Ali ako se povuče natrag,
neću biti njime zadovoljan.«[h]
39 No mi nismo poput onih koji otpadaju, za propast. Mi smo oni koji vjeruju, za spasenje duše.
Primjeri žive vjere
11 Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo. 2 Upravo zato što su imali takvu vjeru, Bog je pohvalio neke koji su živjeli u ranijim vremenima.
3 Vjerom shvaćamo da je Bog stvorio svemir svojom zapovijedi. Dakle, sve što je vidljivo, stvoreno je iz nevidljivoga.
4 Kain i Abel prinijeli su Bogu žrtvu. No Abelova je žrtva bila bolja jer ju je prinio s vjerom. Zbog vjere je nazvan pravednim i Bog je prihvatio njegove darove. Iako je Abel mrtav, još uvijek govori kroz svoju vjeru.
5 Henok je prenesen u nebo. On nije umro. Nisu ga mogli pronaći jer ga je Bog uzeo sebi. Bog je bio zadovoljan Henokom prije nego što ga je uzeo jer je imao vjere. 6 Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Jer, tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati da On postoji i da nagrađuje one koji ga traže.
7 Noa je bio upozoren na ono što još nije mogao vidjeti. Ali Noa je vjerovao Bogu. S ozbiljnošću i poštovanjem shvatio je upozorenje i sagradio arku da spasi svoju obitelj. Tako je svijet bio osuđen, a Noa opravdan po vjeri.
8 Bog je pozvao Abrahama da krene u zemlju koju mu je obećao. Abraham je povjerovao Bogu, poslušao je njegov poziv i krenuo na put iako nije znao kamo ide. 9 Abraham je vjerom živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini. Živio je pod šatorima, kao i Izak i Jakov, kojima je Bog dao isto obećanje. 10 Činio je tako jer je očekivao grad koji će biti sagrađen na trajnim temeljima. Čekao je grad prema Božjoj zamisli; grad kojemu je graditelj Bog.
11 Zbog vjere koju je Abraham imao u Boga, začeto je dijete sa Sarom iako je ona bila neplodna, a i on sâm već vrlo star. Abraham je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje. 12 Tako su od toga jednog čovjeka, koji je već bio na pragu smrti, rođeni bezbrojni potomci, brojni poput zvijezda na nebu i pijeska na obali.
13 Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. 14 Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. 15 Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. 16 No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom—onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih.
17 Kad je Bog iskušavao Abrahama, ovaj je imao vjere te je prinio Izaka kao žrtvu. Taj, koji je primio obećanja, prinio je svoga jedinca. 18 Bog mu je rekao: »Tvoji će potomci poteći od Izaka.«[i] 19 Abraham je smatrao da Bog može uskrisiti ljude od mrtvih. Zato je, slikovito rečeno, doista i primio Izaka natrag iz mrtvih.
20 Budući da je vjerovao, Izak je blagoslovio budućnost Jakova i Ezava. 21 Budući da je imao vjere, Jakov je pred smrt blagoslovio svakog Josipovoga sina i duboko se poklonio Bogu oslanjajući se o svoj štap.
22 Budući da je imao vjere, pretkraj života Josip se prisjećao i govorio Izraelovoj djeci o njihovu odlasku iz Egipta te dao upute o svojim posmrtnim ostacima.
23 Budući da su imali vjere, Mojsija su roditelji skrivali tri mjeseca nakon rođenja. Vidjeli su da je lijepo dijete i nisu se bojali prekršiti faraonove naredbe.
24 Kad je odrastao, Mojsije je odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Učinio je to jer je imao vjere. 25 Radije je odabrao trpjeti zlostavljanja s Božjim ljudima nego uživati u kratkotrajnim grešnim zadovoljstvima. 26 Sramotu pretrpljenu za Krista smatrao je dragocjenijom od egipatskoga blaga. Postupio je tako jer je imao na umu nagradu koju će primiti od Boga. 27 Napustio je Egipat jer je imao vjere i nije se bojao faraonovog bijesa. Mojsije je ostao postojan kao da mu je Bog, koji je nevidljiv, stalno pred očima. 28 Pripremio je pashalnu večeru i škropljenje krvlju kako anđeo uništenja ne bi dotaknuo ni jednoga od izraelskih prvorođenaca. Učinio je tako jer je imao vjere.
29 I Izraelci su imali vjere pa su prešli preko Crvenog mora kao preko suhe zemlje. No, kad su Egipćani pokušali to isto—utopili su se.
30 Narod je sedam dana s vjerom obilazio jerihonske zidove—i oni su pali.
31 Budući da je imala vjere, prostitutka Rahaba prijateljski je dočekala izraelske uhode. Zato nije bila ubijena, za razliku od svih onih neposlušnih.
32 I što još da kažem? Nije mi preostalo dovoljno vremena da vam govorim o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. 33 Svi su oni imali vjere kojom su pobjeđivali kraljevstva, pravedno vladali i primali Božja obećanja. Neki su vjerom zatvorili lavlje ralje. 34 Neki su ugasili silne vatre i uspjeli izbjeći smrti od mača. Njihova se slabost pretvorila u snagu. U bitci su postali jaki i uspjeli poraziti neprijateljske vojske. 35 Žene su dobile natrag svoje mrtve, koji su vraćeni u život. Neki su bili podvrgnuti mučenjima i odbijali su oslobođenje jer su se nadali uskrsnuću u bolji život. 36 Jedni su iskusili porugu i šibanje, drugi pak lance i uhićenje. 37 Ubijali su ih kamenjem, pilili napola, ubijali mačem. Hodali su uokolo u ovčjim i kozjim kožama. Bili su siromašni, progonjeni i zlostavljani. 38 Svijet ih nije bio dostojan. Lutali su pustinjama i brdima, skrivali se po pećinama i jamama u zemlji.
39 Ti su ljudi bili poznati po svojoj vjeri, ali nitko od njih nije dobio ono što je Bog obećao. 40 Bog je za nas predvidio nešto bolje: da bez nas ne postignu savršenstvo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International