Read the New Testament in 24 Weeks

9 Peti je anđeo zatrubio, a ja sam vidio zvijezdu kako je pala s neba na Zemlju. Bio joj je dan ključ prolaza koji vodi u bezdan^[a]. ² Tada je zvijezda otvorila prolaz, a iz njega se podigao dim poput onoga iz velike peći. Sunce i nebo potamnjeli su od dima. ³ Iz njega su izašli skakavci i spustili se na Zemlju. Dana im je moć kakvu imaju škorpioni. ⁴ No rečeno im je neka ne nanose štetu travi, zelenilu ni drveću; samo ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima. ⁵ Naređeno im je da ljude ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci. A bol koju su im nanosili bila je poput one koju stvara ubod škorpiona. ⁶ I sve to vrijeme ljudi će tražiti smrt, ali ih ona neće snaći. Željet će umrijeti, ali smrt će ih izbjegavati.

⁷ Skakavci su izgledali kao konji spremni za bitku. Na glavama su imali nešto kao zlatne krune, a lica su im bila poput ljudskih. ⁸ Imali su kosu poput ženske kose, a zubi su im bili kao lavlji. ⁹ Prsa su im bila kao željezni oklopi. Zvuk je njihovih krila bio poput zvuka brojnih konja i bojnih kola što jure u bitku. ¹⁰ Imali su repove sa žalcima kao škorpioni. U njihovim repovima nalazila se moć da pet mjeseci nanose ljudima bol. ¹¹ Skakavci su imali svoga kralja. Kralj im je bio anđeo bezdana, a njegovo je ime na hebrejskom Abadon^[b], a na grčkom Apolion^[c].

¹² Prva je nevolja prošla, ali pazite: još dvije nevolje dolaze nakon ove!

¹³ Šesti je anđeo zatrubio i ja sam čuo neki glas. Dolazio je iz četiri ugla zlatnog žrtvenika koji se nalazi pred Bogom. ¹⁴ Taj je glas rekao šestom anđelu koji je imao trubu: »Oslobodi četvoricu anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu!« ¹⁵ I četvorica anđela, koja su bila spremna za taj sat, dan, mjesec i godinu, oslobođena su kako bi mogla ubiti trećinu čovječanstva. ¹⁶ Čuo sam ukupan broj njihovih konjanika: iznosio je dvjesto milijuna.

¹⁷ U mojem su viđenju konji i njihovi jahači izgledali ovako: oklopi za prsa bili su im plameno crveni, plavi kao hijacint i žuti kao sumpor. Glave konja bile su kao lavlje glave, a iz njihovih usta izlazili su vatra, dim i sumpor. ¹⁸ Ta tri zla—vatra, dim i sumpor—koja su izlazila iz njihovih usta, ubila su trećinu čovječanstva. ¹⁹ Konjima se snaga nalazila u ustima i repovima. Repovi su im bili kao zmije, s glavama koje nanose ozljede ljudima.

²⁰ Ostatak čovječanstva, koji nije poginuo od ovih zala, ipak se nije obratio od obožavanja djela svojih ruku. Nisu prestali štovati demone i idole napravljene od zlata, srebra, bronce, kamena i drva, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati. ²¹ Nisu se obratili ni od ubijanja, vračanja, seksualnog nemorala ni krađa.

Anđeo i mali svitak

10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. ² U ruci je držao mali razmotani svitak. ³ Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. ⁴ Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«

⁵ Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. ⁶ Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. ⁷ Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«

⁸ Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«

⁹ Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« ¹⁰ Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. ¹¹ Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«

Dvojica svjedoka

11 Tada mi je dana trska nalik štapu za mjerenje. Rečeno mi je: »Ustani i izmjeri Božji hram i žrtvenik! Izbroji i one koji unutra štuju Boga! ² No izostavi vanjsko dvorište hrama i nemoj ga izmjeriti jer je ono predano nežidovima! Oni će gaziti Sveti Grad četrdeset i dva mjeseca. ³ A ja ću dati moć dvojici svojih svjedoka i oni će prorokovati tisuću dvjesto šezdeset dana odjeveni u pokajničku tkaninu.« ⁴ Oni su ona dva maslinova stabla i one dvije svjetiljke što stoje pred Gospodarem Zemlje. ⁵ Ako im itko pokuša nanijeti zlo, iz njihovih usta izlazi vatra i proždire njihove neprijatelje. Da, ako im tko pokuša nanijeti zlo, mora tako umrijeti. ⁶ Oni imaju moć zatvoriti nebo, da kiša ne pada za vrijeme njihovog prorokovanja. Imaju i moć nad vodama, da ih pretvore u krv. Imaju i moć da pogode zemlju svakovrsnim pošastima koliko god puta žele.

⁷ Kad završe sa svojim svjedočenjem, Zvijer, koja dolazi iz bezdana, zaratit će s njima. Porazit će ih i ubiti. ⁸ Njihova će mrtva tijela ležati na ulici tog velikoga grada—u prenesenom smislu nazvanog Sodoma i Egipat—gdje je njihov Gospodin razapet na križu. ⁹ Ljudi svih rasa, plemena, jezika i naroda gledat će tri i pol dana njihova mrtva tijela i neće dopustiti da ih pokopaju. ¹⁰ Oni što žive na Zemlji, likovat će nad njima. Slavit će i slati darove jedni drugima jer su ta dvojica proroka zadavala muku stanovnicima Zemlje.

¹¹ Ali nakon tri i pol dana Božji dah što daje život ušao je u njih i oni su stali na noge. Veliki je strah zahvatio one koji su ih vidjeli. ¹² A oba su proroka čula jaki glas s neba koji je rekao: »Dođite gore!« I oni su u oblaku otišli gore u Nebo, a njihovi su neprijatelji gledali kako odlaze.

¹³ Baš u tom trenutku dogodio se veliki potres. Desetina grada se srušila. Sedam tisuća ljudi poginulo je u potresu. Ostatak se jako uplašio i dao slavu nebeskom Bogu.

¹⁴ Prošla je i druga velika nevolja. Ali, pazite, uskoro slijedi i treća.

Sedma truba

¹⁵ Sedmi je anđeo zatrubio i na nebu su se začuli jaki glasovi govoreći:

¹⁶ A dvadeset i četiri starješine, što su pred Bogom i sjede na svojim prijestoljima, pali su ničice i poklonili se Bogu. ¹⁷ Rekli su:

¹⁹ Tada se Božji hram na Nebu otvorio i u njemu se pojavio Kovčeg saveza. I tada su počele bljeskati munje, počela je grmljavina, praskovi groma, potres i velika tuča.