New Testament in a Year

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Mk 11,27-33)

20 Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno s drugim židovskim vođama ² pa su mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te ovlastio?«

³ Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: ⁴ je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« ⁵ Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ‘od Boga’, on će reći: ‘zašto mu onda niste vjerovali?’ ⁶ A ako kažemo: ‘od ljudi’, svi će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« ⁷ I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje.

⁸ Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.«

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12)

⁹ Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. ¹⁰ Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. ¹¹ Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. ¹² Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. ¹³ Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ ¹⁴ No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ ¹⁵ I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.

Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? ¹⁶ Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«

Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« ¹⁷ A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:

¹⁸ Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.«

¹⁹ Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda.

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17)

²⁰ Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. ²¹ Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. ²² Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«

²³ Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: ²⁴ »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«

²⁵ Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.«

²⁶ I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.