M’Cheyne Bible Reading Plan
Poslanje Barnabe i Savla
13 Među prorocima i učiteljima u sirijskoj Antiohiji bili su Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom Antipom, i Savao.
2 Dok su jednom obavljali Božju službu i postili, Sveti Duh im reče: 'Pošaljite Barnabu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.'
3 Postili su i dalje i molili. Zatim na njih polože ruke i pošalju ih na put.
Prvo Pavlovo misijsko putovanje
4 Savla i Barnabu Sveti je Duh poslao u Seleuciju, a odande jedrenjakom na Cipar.
5 Kad su došli u grad Salaminu, navješćivali su Božju riječ po židovskim sinagogama. Ivan Marko pratio ih je i pomagao im.
6 Kad su tako prešli sav otok i stigli do grada Pafa, naiđu na nekog vračara, samozvanog proroka imenom Barjesus.
7 Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, razborita čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu kazuju Božju riječ,
8 ali usprotivi im se vračar Elim (tako mu ime glasi na grčkome) i namjesnika počne odvraćati od vjere.
9 Tada ga Savao, kojega su zvali i Pavao, pun Svetoga Duha, ošine pogledom
10 i reče: 'Sine đavolski pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljavati ispravne putove Gospodnje?
11 Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na neko vrijeme i nećeš gledati Sunca!' Na vračara smjesta padne tama te on počne glavinjati uokolo tražeći tko će ga voditi.
12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjeruje i zadivi se učenju Gospodnjem.
Pavao propovijeda u pizidijskoj Antiohiji
13 Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji.[a] Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem.
14 Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju.U subotu odu u sinagogu i sjednu.
15 Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: 'Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!'
16 Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: 'Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte:
17 Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali.
18 Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio.
19 Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe.
20 Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima - sve do proroka Samuela.
21 Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina.
22 Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: "Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.'[b]
23 Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa.
24 Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti.
25 Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: "Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.'[c]
26 Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena!
27 žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga.
28 Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog.
29 Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob.
30 Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih.
31 Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu.
32 A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima
33 za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam:
"Ti si moj Sin,
danas sam ti postao Ocem.'[d]
34 Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: "Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.'[e]
35 Na drugome mjestu kaže: "Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.'[f]
36 To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo.
37 Riječ je o nekomu drugome - kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo.
38 Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha.
39 Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati.
40 Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima:
41 "Gledajte, vi preziratelji,
snebivajte se i umrite!
Jer u vaše dane činim djelo
u koje ne biste vjerovali
da vam tko o njemu ispriča.''[g]
42 Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu.
43 Mnogi židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: 'Božjom milošću, ostanite vjerni!'.
Pavao se vraća poganima
44 Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju.
45 Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio.
46 Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: 'Božju Radosnu vijest najprije je trebalo navijestiti vama židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima.
47 Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši:
"Postavio sam te za svjetlost poganima, da
doneseš spasenje u sve krajeve Zemlje.''[h]
48 Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju.
49 A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem.
50 Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada.
51 Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij.
52 A vjernici[i] su bili puni radosti i Svetoga Duha.
Isus hrani četiri tisuće ljudi
8 U to se vrijeme opet okupi veliko mnoštvo, a ljudi nisu imali što jesti. Isus pozove učenike te im reče:
2 'žao mi je tih ljudi. Već su tri dana ovdje sa mnom i više nemaju što jesti.
3 Ako ih pošaljem gladne kućama, klonut će na putu. Neki su došli izdaleka.'
4 'Pa kako da im u ovoj pustoši nabavimo dovoljno hrane?' upitaju učenici.
5 'Koliko kruhova imate?' upita ih.'Sedam
6 Nato on reče mnoštvu da posjeda po zemlji. Zatim uzme sedam kruhova, zahvali za njih Bogu, razlomi ih na komade i dade svojim učenicima. A učenici ih podijele mnoštvu.
7 Nađe se i nekoliko ribica. Isus ih blagoslovi pa reče učenicima da i njih podijele.
8 Svi se nasitiše, a zatim pokupe sedam košara preostale hrane.
9 Ondje je bilo oko četiri tisuće ljudi. Pošto su jeli, on ih otpusti kućama.
10 Odmah zatim uđe s učenicima u lađu i doplovi u okolicu Dalmanute.
Farizeji traže znak
11 Kad farizeji doznaju da je stigao, dođu s njime raspravljati. Tražili su od njega da im pokaže znak s neba kao potvrdu.
12 Kad je to čuo, on uzdahne i reče: 'Zašto ovaj naraštaj neprestano traži znakove? Zaista vam kažem, ovaj ih naraštaj neće dobiti.'
13 Zatim se vrati u lađicu, ostavi ih i preplovi na drugu stranu jezera.
Herodov i farizejski kvasac
14 No učenici su zaboravili ponijeti hrane prije polaska te su sa sobom u lađi imali samo jedan kruh.
15 Isus ih strogo opomene: 'Čuvajte se farizejskoga kvasca i kvasca kralja Heroda.'
16 'Nemamo kruha
17 Isus je čuo o čemu govore pa reče: 'Zašto govorite o tomu da nemate kruha? Zar još niste razumjeli, zar ne shvaćate? Zar su vam srca tako otvrdnula?
18 Imate oči, a ne vidite! Imate uši, a ne čujete![a] Zar ništa ne možete upamtiti?
19 A onih pet tisuća ljudi koje sam nahranio razlomivši pet kruhova? Koliko ste punih košara ostataka skupili nakon toga?''Dvanaest
20 'A koliko je košara hrane preostalo kad sam razlomio sedam kruhova i njima nahranio četiri tisuće ljudi?''Sedam punih košara
21 'Pa zar još ne razumijete?' upita ih.
Isus iscjeljuje slijepca
22 Kad stignu u Betsaidu, dovedu mu slijepca i zamole ga da ga dotakne i iscijeli.
23 Isus uzme slijepca za ruku i povede ga izvan sela, pljune mu u oči te na njih položi ruke. 'Vidiš li što?' upita ga.
24 Čovjek podiže pogled. 'Vidim ljude,' reče, 'ali nejasno, poput stabala koja hodaju!'
25 Tada mu Isus ponovno stavi ruke na oči i čovjeku se taj put posve vrati vid, tako da je vidio sasvim jasno.
26 Isus ga pošalje kući. 'Ne svraćaj putem u selo
Petar priznaje Isusa za Mesiju
27 Isus i njegovi učenici odu iz Galileje u sela Filipove Cezareje. On ih putem upita: 'Što ljudi misle, tko sam ja? Što o meni govore?'
28 'Neki misle da si Ivan Krstitelj,' odgovore učenici, 'drugi kažu da si Ilija, a treći da si prorok.'
29 On ih upita: 'A za koga me vi držite?' Petar odgovori: 'Ti si Krist!'
30 Isus im zabrani da ikomu o njemu govore.
Isus pretkazuje svoju smrt i uskrsnuće
31 Zatim im počne objašnjavati kako će on, Sin Čovječji, morati mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, koji će ga odbaciti, te da će biti ubijen i nakon tri dana uskrsnuti.
32 Govorio im je o tome posve otvoreno. Petar ga nato povede na stranu i stane od toga odgovarati.
33 Isus se okrene, pogleda učenike te strogo ukori Petra: 'Odstupi od mene, Sotono! Tvoje misli nisu Božje, nego razmišljaš kao čovjek!'
34 Tada pozove učenike i mnoštvo da priđu i slušaju. 'Ako tko od vas želi biti mojim sljedbenikom,' reče im, 'mora se odreći s
35 Nastojite li zadržati svoj život za sebe, izgubit ćete ga. A tko položi svoj život za mene i za Radosnu vijest, imat će istinski život.
36 Kakva korist od toga da stekneš i sav svijet ako pritom izgubiš vječni život!
37 Što se može mjeriti s vrijednošću života?[b]
38 Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubničkim i grešnim naraštajem, njega ću se i ja, Sin Čovječji, postidjeti kada dođem u slavi svojega Oca, sa svetim anđelima.'
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.