M’Cheyne Bible Reading Plan
Petar objašnjava svoj postupak
11 Apostoli i braća u Judeji doznali su da su pogani prihvatili Božju riječ.
2 Kad je Petar došao u Jeruzalem, neki su mu židovski vjernici počeli prigovarati:
3 'Ušao si u poganski dom! Čak si i jeo s njima!'
4 Petar im ispriča kako se to dogodilo:
5 'U Jopi sam se molio i u zanosu imao viđenje: nešto poput velikog platna zavezanoga na četiri kraja kako se s neba spušta do mene.
6 Pogledam unutra i vidim svakakve četveronošce, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.
7 Začujem glas koji mi govori: 'Ustani, Petre! Kolji i jedi!'
8 'Nipošto, Gospodine
9 'Ne nazivaj nečistim ono što Bog proglasi čistim!' opet se javi glas.
10 To se triput ponovilo, a onda se sve uzdignulo u nebo.
11 Upravo tada pojave se pred kućom trojica ljudi iz Cezareje koji su došli po mene.
12 Sveti Duh rekao mi je da idem s njima ne oklijevajući. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće i ubrzo smo stigli u dom čovjeka koji je poslao po nas.
13 Ispripovjedio nam je kako mu se doma ukazao anđeo i rekao mu: "Pošalji ljude u Jopu po Šimuna nazvanoga Petar.
14 On će ti reći kako da se spasiš i ti i svi tvoji ukućani.'
15 Počeo sam im propovijedati Radosnu vijest, ali tek što sam počeo siđe na njih Sveti Duh, baš kao što je u početku na nas sišao.
16 Tada sam se sjetio što nam je rekao Gospodin: "Ivan je krstio vodom, ali vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.'
17 Kad je već Bog dao tim poganima isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mu se protivim?'
18 Kad su to čuli, umire se i počnu slaviti Boga. 'Bog je i poganima dao da se obrate i da imaju vječni život!' govorili su.
Crkva u Antiohiji i Siriji
19 Vjernici, koji su se u međuvremenu razbježali zbog nevolje koja ih je snašla zbog Stjepana, došli su do Fenicije, Cipra i sirijske Antiohije. Radosnu vijest propovijedali su samo židovima.
20 Ali neki od vjernika koji su u Antiohiju došli s Cipra i Cirene počnu i poganima[a] propovijedati o Gospodinu Isusu.
21 Ruka Gospodnja bila je s njima te velik broj pogana povjeruje i obrati se Gospodinu.
22 Ta je vijest doprla do Crkve u Jeruzalemu pa oni pošalju Barnabu u Antiohiju.
23 Kad je vidio kakvu im je milost Bog ukazao, razveseli se te je ohrabrivao vjernike da ostanu vjerni Gospodinu.
24 Barnaba je bio čestit čovjek, pun Svetoga Duha i čvrste vjere. I veliko mnoštvo ljudi obrati se Gospodinu.
25 Barnaba zatim ode u Tarz potražiti Savla.
26 Pronađe ga i odvede u Antiohiju. Obojica su ondje ostali godinu dana i na crkvenim sastancima poučavali veliko mnoštvo ljudi. Ondje su se vjernici[b] prvi put prozvali kršćanima.
27 U to doba dođu u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
28 Jedan od njih, imenom Agab, pretkaže po Duhu da će u cijelomu Rimskom Carstvu zavladati velika glad. To se i dogodi za Klaudijeve vladavine.
29 Vjernici iz Antiohije zato odluče da svatko od njih pošalje pomoć koliku može braći u Judeji.
30 Učine tako te pošalju pomoć starješinama po Barnabi i Savlu.
Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu
6 Isus ode odande i vrati se s učenicima u svoj zavičaj, u Nazaret.
2 Sljedeće subote ode u sinagogu i počne poučavati. Mnogi ljudi su se divili i govorili: 'Odakle mu ta mudrost i sila kojom čini takva čudesa?
3 Nije li on tesar, Marijin sin, Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Nisu li mu sestre tu među nama?' Tako on za njih postane kamenom spoticanja.
4 Isus im reče: 'Ljudi ne iskazuju časti proroku jedino u njegovu zavičaju, među rodbinom i u vlastitoj obitelji.'
5 Zbog njihove nevjere nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, samo je iscijelio nekoliko bolesnika položivši na njih ruke.
6 Čudio se njihovoj nevjeri.
Isus šalje dvanaestoricu apostola
Išao je po selima i poučavao.
7 Pozvao je sebi dvanaestoricu učenika te ih počeo slati po dvojicu dajući im vlast da izgone nečiste duhove.
8 Zapovjedio im je da na put ne ponesu ništa osim štapa - ni kruha, ni torbu, ni bakrena novca koji se običavao nositi u pojasu.
9 Reče im da obuju sandale, ali da ne ponesu ni ogrtača.
10 Kazao je: 'Kad boravite u nekomu mjestu, stanujte u jednoj kući i ne mijenjajte smještaj.
11 Ako vas u nekomu mjestu ne prihvate ili ne poslušaju, stresite i prašinu s nogu kad odlazite. To će biti znak da ste ga prepustili njegovoj sudbini.'
12 Tako su učenici otišli i propovijedali o pokajanju.
13 Mnoge su zloduhe istjerali i mnogo bolesnika pomazali uljem i iscijelili.
Smrt Ivana Krstitelja
14 Ubrzo je i kralj Herod Antipa čuo za Isusa jer se o njemu posvuda govorilo. Neki su govorili: 'To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.'
15 Drugi su pak govorili da je Isus starodrevni prorok Ilija. Treći su tvrdili da je on novi prorok poput onih iz prošlosti.
16 Herod na to reče: 'To je Ivan komu sam dao odrubiti glavu. Uskrsnuo je!'
17 Herod je, naime, zapovjedio da Ivana okuju u lance i bace u tamnicu zbog Herodijade, žene Herodova brata Filipa.
18 Herod ju je uzeo za ženu, a Ivan ga je opominjao: 'Nije se dopušteno ženiti ženom vlastitog brata.'
19 Herodijada je zato zamrzila Ivana i htjela ga je ubiti, ali to nije mogla učiniti
20 jer je Herod poštivao Ivana. Znao je da je svet i dobar čovjek i zato ga je štitio. Iako bi se uvijek uznemirio kad bi razgovarao s Ivanom, Herod ga je rado slušao.
21 Na posljetku se Herodijadi pružila prigoda. Herodu je bio rođendan te je priredio gozbu za svoje dvorane, visoke časnike i najuglednije građane Galileje.
22 Herodijadina kći plesala za Heroda i njegove uzvanike i svima se svidjela.
23 'Traži od mene što ti drago,' reče kralj djevojci, 'pa bila to i polovica mojega kraljevstva, i dat ću ti što zatražiš!'
24 Djevojka iziđe i upita majku: 'Što da tražim?'a ona odgovori: 'Traži glavu Ivana Krstitelja!'
25 Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: 'Hoću da mi daš glavu Ivana Krstitelja na pladnju, i to odmah!'
26 Kralj se ražalostio, ali ne htjede ju odbiti zbog zakletve izrečene pred uzvanicima.
27 Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu
28 te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci.
29 Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob.
Isus hrani pet tisuća ljudi
30 Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali.
31 Isus im predloži: 'Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo.' Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti.
32 Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu.
33 No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih.
34 Kad je Isus izišao iz lađe, ondje već se okupilo golemo mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao.
35 Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: 'Ovdje nema ničega, a već je kasno.
36 Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo.'
37 'Vi ih nahranite!' odgovori im Isus.'Čime?' upitaju. 'Trebalo bi cijelo bogatstvo[a] da se kupi hrana za toliko mnoštvo!'
38 'Pogledajte koliko hrane imate
39 Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi.
40 Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi.
41 Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe.
42 Svi su jeli dok se nisu nasitili
43 i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba.
44 A nahranilo se pet tisuća ljudi.
Isus hoda po vodi
45 Odmah nakon toga Isus natjera učenike da se vrate u lađicu i da se otisnu prema drugoj obali, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46 Pošto se rastao s ljudima, otišao je u goru da se moli.
47 Bila je noć, učenici su bili u lađi nasred jezera, a on sam na kopnu.
48 Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro[b] krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići,
49 ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.
50 Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: 'Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!'
51 Tada se popne u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli.
52 Još nisu shvaćali značenje čuda s umnoženim kruhom jer su im srca bila tvrda i nisu vjerovali.
53 Preplove jezero i stignu u Genezaret te privežu lađu
54 i iziđu. Ljudi ga odmah prepoznaju
55 i rastrče se po cijelomu kraju da razglase vijest o njegovu dolasku te mu počnu donositi bolesnike na nosilima.
56 I u koji god bi grad, selo ili zaselak ušao, polijegali bi bolesnike na trgove i ulice te ga molili da im dopusti dotaknuti barem i njegov skut - i svi koji bi ga dotaknuli ozdravljali su.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.