M’Cheyne Bible Reading Plan

Joaš obnavlja Hram

(2 Kr 12,1-21)

24 Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer Šebe. ² Postupao je ispravno pred BOGOM sve dok je svećenik Jojada bio živ. ³ Jojada mu je izabrao dvije žene, a Joaš je s njima dobio sinove i kćeri.

⁴ Nešto kasnije, Joaš je odlučio obnoviti BOŽJI Hram. ⁵ Okupio je svećenike i Levite te im rekao: »Idite po judejskim gradovima i sakupite novac koji svi Izraelci daju redovno iz godine u godinu. Iskoristite ga za popravak BOŽJEGA Hrama. Požurite!«

No Leviti nisu žurili. ⁶ Kralj je pozvao vrhovnog svećenika Jojadu i upitao ga: »Zašto nisi tražio od Levita da donose prilog iz Jude i Jeruzalema? Pa još je Božji sluga Mojsije odredio izraelskoj zajednici da prikuplja novac za Šator saveza.«

⁷ U prošlosti su sinovi zle Atalije provalili u Božji Hram. Svete predmete iz BOŽJEGA Hrama koristili su za štovanje Baala. ⁸ Stoga, kralj je zapovjedio da se napravi jedan sanduk koji su postavili s vanjske strane ulaza u BOŽJI Hram. ⁹ U Judi i Jeruzalemu objavljeno je da se treba donositi prilog BOGU, kao što je još Božji sluga Mojsije odredio Izraelcima u pustinji. ¹⁰ Svi su službenici i cijeli narod radosno donosili i punili sanduk novcem, sve dok ga nisu napunili. ¹¹ Kad bi Leviti vidjeli da je pun, nosili su sanduk kraljevom službeniku. Tada bi došli kraljev pisar i službenik vrhovnog svećenika. Ispraznili bi sanduk i vratili ga na njegovo mjesto. Tako su činili dan za danom i prikupili mnogo novca. ¹² Kralj i Jojada davali su novac izvođačima radova na BOŽJEM Hramu. Oni su unajmljivali klesare i stolare te radnike vične radu sa željezom i broncom, koji su obnavljali BOŽJI Hram. ¹³ Ljudi su vrijedno radili i radovi su brzo napredovali. Obnovili su i ojačali Božji Hram. ¹⁴ Kad su završili, preostali su novac donijeli kralju i Jojadi, a tim su se novcem napravili predmeti za službu u BOŽJEM Hramu. Napravljene su posude za prinos tamjana i predmeti od srebra i zlata. Sve dok je Jojada bio živ, redovno su se u BOŽJEM Hramu prinosile žrtve paljenice.

¹⁵ No Jojada je ostario i umro u dubokoj starosti od sto i trideset godina. ¹⁶ Sahranili su ga među kraljevima, u Davidovom gradu, zbog svega dobrog što je učinio za Izrael, za Boga i za Hram.

Joaševo otpadništvo i kazna

¹⁷ Nakon Jojadine smrti, judejski su poglavari došli i poklonili se kralju, a on ih je saslušao. ¹⁸ Svi su oni zapostavili Hram BOGA svojih predaka. Klanjali su se kipovima božice Ašere i drugim idolima. Zbog njihova grijeha, Bog je bio bijesan na narod Jude i Jeruzalema. ¹⁹ Slao je među njih proroke da ih opominju i da ih vrate BOGU, no narod nije htio slušati. ²⁰ Tada je Božji Duh ispunio Zahariju, sina svećenika Jojade.

Stao je pred narod i rekao: »Bog vam poručuje: ‘Zašto kršite BOŽJE zapovijedi? Tako nećete napredovati. Zapostavili ste BOGA pa je on zapostavio vas.’«

²¹ No ljudi su se urotili protiv Zaharije. Na kraljevu su ga zapovijed kamenovali u dvorištu BOŽJEGA Hrama. ²² Kralj Joaš nije se sjećao dobrote Zaharijinog oca Jojade, već je dao ubiti njegovog sina. Zaharija je umirući rekao: »Neka BOG vidi i neka se osveti.«

²³ Već krajem godine Joaša je napala aramejska vojska. Došli su u Judu i Jeruzalem. Pobili su sve vođe naroda. Uzeli su velik plijen i otpremili ga kralju u Damask. ²⁴ Iako je aramejska vojska došla s vrlo malo ljudi, BOG im je omogućio pobjedu nad puno većom vojskom koja je zapostavila BOGA svojih predaka. Tako su Aramejci izvršili kaznu nad Joašom. ²⁵ Kad se vojska povukla, Joaš je ostao teško ranjen. Njegovi su se službenici urotili protiv njega zbog ubojstva sina svećenika Jojade. Pogubili su ga na njegovom krevetu. Tako je Joaš umro. Sahranjen je u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama. ²⁶ Službenici, koji su se urotili protiv njega, bili su Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.

²⁷ Izvještaji o njegovim sinovima, mnoga proroštva protiv njega, kao i izvještaj o obnovi Božjega Hrama, upisani su u kraljevske spise. Joašev je sin Amasija postao sljedeći kralj.

Dvojica svjedoka

11 Tada mi je dana trska nalik štapu za mjerenje. Rečeno mi je: »Ustani i izmjeri Božji hram i žrtvenik! Izbroji i one koji unutra štuju Boga! ² No izostavi vanjsko dvorište hrama i nemoj ga izmjeriti jer je ono predano nežidovima! Oni će gaziti Sveti Grad četrdeset i dva mjeseca. ³ A ja ću dati moć dvojici svojih svjedoka i oni će prorokovati tisuću dvjesto šezdeset dana odjeveni u pokajničku tkaninu.« ⁴ Oni su ona dva maslinova stabla i one dvije svjetiljke što stoje pred Gospodarem Zemlje. ⁵ Ako im itko pokuša nanijeti zlo, iz njihovih usta izlazi vatra i proždire njihove neprijatelje. Da, ako im tko pokuša nanijeti zlo, mora tako umrijeti. ⁶ Oni imaju moć zatvoriti nebo, da kiša ne pada za vrijeme njihovog prorokovanja. Imaju i moć nad vodama, da ih pretvore u krv. Imaju i moć da pogode zemlju svakovrsnim pošastima koliko god puta žele.

⁷ Kad završe sa svojim svjedočenjem, Zvijer, koja dolazi iz bezdana, zaratit će s njima. Porazit će ih i ubiti. ⁸ Njihova će mrtva tijela ležati na ulici tog velikoga grada—u prenesenom smislu nazvanog Sodoma i Egipat—gdje je njihov Gospodin razapet na križu. ⁹ Ljudi svih rasa, plemena, jezika i naroda gledat će tri i pol dana njihova mrtva tijela i neće dopustiti da ih pokopaju. ¹⁰ Oni što žive na Zemlji, likovat će nad njima. Slavit će i slati darove jedni drugima jer su ta dvojica proroka zadavala muku stanovnicima Zemlje.

¹¹ Ali nakon tri i pol dana Božji dah što daje život ušao je u njih i oni su stali na noge. Veliki je strah zahvatio one koji su ih vidjeli. ¹² A oba su proroka čula jaki glas s neba koji je rekao: »Dođite gore!« I oni su u oblaku otišli gore u Nebo, a njihovi su neprijatelji gledali kako odlaze.

¹³ Baš u tom trenutku dogodio se veliki potres. Desetina grada se srušila. Sedam tisuća ljudi poginulo je u potresu. Ostatak se jako uplašio i dao slavu nebeskom Bogu.

¹⁴ Prošla je i druga velika nevolja. Ali, pazite, uskoro slijedi i treća.

Sedma truba

¹⁵ Sedmi je anđeo zatrubio i na nebu su se začuli jaki glasovi govoreći:

¹⁶ A dvadeset i četiri starješine, što su pred Bogom i sjede na svojim prijestoljima, pali su ničice i poklonili se Bogu. ¹⁷ Rekli su:

¹⁹ Tada se Božji hram na Nebu otvorio i u njemu se pojavio Kovčeg saveza. I tada su počele bljeskati munje, počela je grmljavina, praskovi groma, potres i velika tuča.

Provodite pravdu i slušajte Boga!

7 Četvrtog dana devetog mjeseca, mjeseca Kisleva^[a], četvrte godine vladavine kralja Darija^[b], BOG je progovorio Zahariji.

² A građani Betela poslali su Saresera i Regem Meleka^[c] sa svojim ljudima da mole BOGA za blagoslov.

³ Oni su pitali svećenike u Hramu BOGA Svevladara i proroke: »Trebamo li u petome mjesecu^[d] tugovati i postiti zbog uništenja Hrama, kao što smo činili toliko godina?«

⁴ Tada mi je BOG Svevladar rekao: ⁵ »Reci čitavom narodu ove zemlje i svećenicima: ‘Kad ste u petom i sedmome mjesecu postili i tugovali tijekom ovih sedamdeset godina, jeste li zaista postili radi mene? ⁶ A kad ste jeli i pili, zar niste radi sebe jeli i pili, a ne radi mene? ⁷ Zar to nije ono što je BOG objavio preko prijašnjih proroka? Bilo je to u vrijeme kad je Jeruzalem bio naseljen i živio u blagostanju, a tako i gradovi oko njega; u vrijeme kad su i krajevi Negev i Šefela bili naseljeni.’«

⁸ BOG je poručio Zahariji: ⁹ »Ovako je rekao BOG Svevladar: ‘Provodite istinsku pravdu. Budite odani i milosrdni jedni drugima. ¹⁰ Ne ugnjetavajte udovice, siročad, strance ni siromašne. Ne smišljajte zlo drugima.’«

¹¹ No oni nisu htjeli poslušati. Prkosno su okrenuli leđa i začepili uši. ¹² Otvrdnuli su svoja srca kao kamen. Nisu htjeli slušati zakon ni riječi koje im je BOG Svevladar svojim Duhom prenosio preko prijašnjih proroka. Zato se BOG Svevladar silno razljutio.

¹³ »Kad sam ih zvao, nisu me slušali. Zato, kad su oni zvali mene, ja njih nisam slušao«, kaže BOG Svevladar. ¹⁴ »Poput vihora, raspršio sam ih među narode koje nisu poznavali. Zemlja je iza njih ostala prazna. Nitko njome nije prolazio. Tako su prouzročili opustošenost dobre zemlje.«

Pastir i njegove ovce

10 »Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. ² Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. ³ Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. ⁴ Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵ No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« ⁶ Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći.

⁷ Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. ⁸ Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. ⁹ Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. ¹⁰ Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.

¹¹ Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. ¹² Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. ¹³ A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.

¹⁴ Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. ¹⁵ Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. ¹⁶ Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.^{[a] 17} Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. ¹⁸ Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«

¹⁹ Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. ²⁰ Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?«

²¹ Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?«

Židovi se suprotstavljaju Isusu

²² Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja^[b]. ²³ Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. ²⁴ Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!«

²⁵ Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. ²⁶ Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. ²⁷ Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. ²⁸ Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. ²⁹ Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. ³⁰ Otac i ja smo jedno.«

³¹ Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. ³² A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?«

³³ »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.«

³⁴ Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’^{[c] 35} Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. ³⁶ Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ ³⁷ Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.«

³⁹ Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.

⁴⁰ Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, ⁴¹ a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« ⁴² Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.