M’Cheyne Bible Reading Plan

Faraon u potjeri za Izraelcima

14 BOG je rekao Mojsiju: ² »Reci Izraelcima da se vrate do Pi Hahirota i utabore između Migdola i mora. Utaborite se uz more, nasuprot Baal Sefona. ³ Faraon će misliti da Izraelci zbunjeno lutaju zemljom jer su zarobljeni pustinjom. ⁴ Otvrdnut ću njegovo srce i krenut će za njima u potjeru. No ja ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci pa će Egipćani znati da sam ja BOG.« I Izraelci su učinili tako.

⁵ Kad su egipatskom kralju rekli da je narod pobjegao, faraon i njegovi službenici promijenili su stav prema Izraelcima i rekli: »Što smo to učinili! Pustili smo Izraelce da odu i više nam neće služiti.«

⁶ Zato je faraon zapovjedio da mu pripreme kola pa je poveo svoju vojsku. ⁷ Uzeo je šest stotina najboljih bojnih kola, ali i sva ostala kola iz Egipta. Svaka su kola imala svog zapovjednika.^{[a] 8} BOG je toliko otvrdnuo srce faraonu, egipatskom kralju, da je krenuo u potjeru za Izraelcima koji su pobjednički napustili zemlju. ⁹ Sva je faraonova vojska krenula za njima—bojna kola s konjima, konjica i pješaštvo. Sustigli su ih dok su bili utaboreni pokraj mora, blizu Pi Hahirota, nasuprot Baal Sefona.

¹⁰ Kad se faraon približio, Izraelci su ugledali Egipćane kako ih sustižu pa su se jako uplašili i zavapili BOGU. ¹¹ »Zar nije bilo grobova u Egiptu da tamo umremo«, upitali su Mojsija, »pa si nas doveo ovamo da pomremo u pustinji? Što si postigao time što si nas izveo iz Egipta? ¹² Zar ti nismo rekli još u Egiptu: ‘Ostavi nas na miru! Pusti nas da služimo Egipćanima!’? Bolje bi bilo da smo ostali služiti Egipćanima nego da poginemo u pustinji.«

¹³ »Ne bojte se!« reče Mojsije narodu. »Budite čvrsti! Vidjet ćete kako će vas BOG spasiti. Egipćane, koje danas vidite, više nikad nećete vidjeti. ¹⁴ BOG će se boriti za vas, a vi samo budite mirni.«

Bog razdvaja vode Crvenog mora

¹⁵ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Zašto si zavapio meni? Reci Izraelcima da krenu dalje, ¹⁶ a ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad more i razdvoji ga, da bi Izraelci prošli kroz more po suhome. ¹⁷ Egipćanima ću otvrdnuti srce pa će krenuti za njima. Tada ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci, na njegovim kolima i konjanicima. ¹⁸ Egipćani će znati da sam ja BOG kad se proslavim na faraonu, na njegovim kolima i konjanicima.«

¹⁹ Tada se Božji anđeo, koji je išao ispred izraelske vojske, okrenuo i stao iza njih. I stup od oblaka, koji je bio ispred njih, pomaknuo se i stao iza njih. ²⁰ Postavio se između egipatske i izraelske vojske pa je Egipćanima donio tamu, a Izraelcima svjetlo. Tako egipatska vojska te noći nije mogla prići izraelskoj.

²¹ Mojsije je ispružio ruku nad more pa je BOG cijele noći jakim istočnim vjetrom tjerao morske vode i isušio dno. Kad su se vode razdvojile, ²² Izraelci su prolazili kroz more po suhom, a vode su stajale, kao bedemi, s njihove desne i lijeve strane. ²³ Egipćani su krenuli u potjeru za Izraelcima te su svi faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more za njima. ²⁴ Prije svitanja BOG je iz stupa vatre i oblaka pogledao na egipatsku vojsku i stvorio u njoj strah i metež. ²⁵ Zaglavio je kotače njihovih kola, tako da su se teško kretali.

Tada su Egipćani rekli: »Bjež'mo od Izraelaca! BOG se bori za njih, protiv Egipta!«

²⁶ BOG je rekao Mojsiju: »Ispruži ruku nad more, da vode krenu natrag na Egipćane, na njihova kola i konjanike.«

²⁷ Mojsije je u svitanje ispružio ruku nad more i ono se vratilo na svoje mjesto. Dok su Egipćani bježali iz mora, BOG ih je odnio vodom. ²⁸ Vode su se vratile i preplavile kola, konjanike i svu faraonovu vojsku koja je slijedila Izraelce kroz more. Nitko od njih nije preživio.

²⁹ Izraelci su hodali po suhom posred mora—vode su im stajale, kao bedemi, s desne i lijeve strane. ³⁰ Toga je dana BOG Izraelce spasio od Egipćana te su ih Izraelci vidjeli kako mrtvi leže na morskom žalu. ³¹ Kad je izraelski narod vidio BOŽJU veliku snagu na djelu protiv Egipćana, obuzelo ih je strahopoštovanje prema BOGU. Povjerovali su BOGU i njegovom slugi Mojsiju.

Navođenje na grijeh

(Mt 18,6-7.21-22; Mk 9,42)

17 Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini! ² Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen^[a] oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. ³ Čuvajte se!

Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu! ⁴ I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!«

Vjera

⁵ Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!«

⁶ A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.«

Dobri sluga

⁷ »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’? ⁸ Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’ ⁹ Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno? ¹⁰ Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’«

Zahvalnost

¹¹ Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. ¹² Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca. ¹³ Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!«

¹⁴ Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!«^[b]

Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni. ¹⁵ Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga. ¹⁶ Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac. ¹⁷ Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica? ¹⁸ Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?« ¹⁹ Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.«

Božje je kraljevstvo među vama

(Mt 24,23-28.37-41)

²⁰ Kad su farizeji jednom pitali Isusa kad će doći Božje kraljevstvo, on im je odgovorio: »Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga ljudi vide.

²¹ Ljudi neće reći: ‘Ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ jer je Božje kraljevstvo među vama.«

²² A svojim je učenicima rekao: »Doći će vrijeme kad ćete čeznuti da vidite makar jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. ²³ A ljudi će vam reći: ‘Ondje je!’ ili ‘Ovdje je!’ Ne idite onamo i ne slijedite ih! ²⁴ Jer, toga dana dolazak Sina Čovječjega bit će poput munje koja bljesne i osvijetli nebo s jednoga kraja na drugi. ²⁵ No najprije će on mnogo toga pretrpjeti, a ljudi ovoga naraštaja će ga odbaciti. ²⁶ Kao što je bilo u vrijeme Noe, tako će biti u dane Sina Čovječjeg: ²⁷ ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali, sve dok Noa nije ušao u arku. Tada je došao potop i sve ih pobio. ²⁸ Bit će kao što je bilo i u Lotovo vrijeme: ljudi su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. ²⁹ No onoga dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba je udarila vatra i sumpor i svi su bili pobijeni. ³⁰ Tako će biti i na dan kad se pojavi Sin Čovječji.

³¹ Onaj tko se toga dana zatekne na krovu, neka ne silazi u kuću po svoje stvari! Isto tako, ako tko bude u polju, neka se ne vraća! ³² Sjetite se Lotove žene! ³³ Tko se bude trudio sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko god izgubi svoj život, dobit će ga. ³⁴ Kažem vam, te noći dvojica će ležati u jednoj sobi; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. ³⁵ Dvije će žene zajedno mljeti žito; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.« ^36 [c]

³⁷ Učenici su ga pitali: »Gdje će to biti, Gospodine?«

A on im je odgovorio: »Gdje leže mrtva tijela, ondje će se skupljati i lešinari.«

Elihu nastavlja raspravu

32 Trojica su Jobovih prijatelja prestala odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost. ² Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. Jako se naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga. ³ A naljutio se i na njegovih trojicu prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali. ⁴ On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega. ⁵ No kad je vidio da su ona trojica ostala bez riječi, naljutio se. ⁶ Stoga, progovorio je Elihu, sin Barakela iz Buza:

2 Tako sam, dakle, odlučio da vas ne žalostim kad ponovo dođem k vama. ² Jer, ako ja rastužim vas, tko će onda razvedriti mene ako ne vi koje sam rastužio? ³ A pisao sam vam tako da me ne bi, kad dođem k vama, rastužili oni koji bi me trebali razveseliti. Vjerovao sam da će svima vama biti drago ako budem zadovoljan. ⁴ Pisao sam vam u velikoj tuzi, slomljenog srca i u suzama, ne da bih vam nanio bol, nego da biste znali koliko je velika moja ljubav prema vama.

Opraštanje

⁵ No, ako je tko koga rastužio, nije rastužio mene, nego donekle sve vas—ne želim pretjerivati. ⁶ Ova kazna, koju je većina dosudila čovjeku o kojem govorim, dovoljna je. ⁷ Umjesto toga, oprostite mu i ohrabrite ga, da ga ne bi svladala pretjerana tuga. ⁸ Zato vas molim, iskažite mu ljubav. ⁹ Evo zašto sam vam pisao: da vas ispitam i vidim hoćete li biti poslušni u svemu. ¹⁰ Ako vi nekome oprostite, opraštam mu i ja. A što sam oprostio—ako sam imao išta—to sam, pred Kristom, napravio radi vas, ¹¹ da nas ne nadmudri Sotona jer vrlo dobro znamo njegove nakane.

U Troadi

¹² Došao sam u Troadu da propovijedam Radosnu vijest o Kristu. Iako mi je Gospodin dao priliku da ondje služim, ¹³ bio sam jako zabrinut jer tamo nisam našao svoga brata Tita. Tako sam se pozdravio s njima i otišao u Makedoniju.

Pobjeda u Kristu

¹⁴ Ali, hvala Bogu koji nas po Kristu uvijek vodi u pobjedu. On kroz nas svuda širi znanje o sebi, poput ugodnog mirisa. ¹⁵ Mi smo Bogu ugodan Kristov miris, kako među onima koji su na putu spasenja tako i među onima koji su na putu uništenja. ¹⁶ Onima koji su na putu propasti to je smrad smrti koji vodi u smrt, a onima koji su na putu spasenja to je miris života koji vodi u život. Tko je sposoban za takav zadatak? ¹⁷ Nismo oni koji trguju Božjom riječju zbog dobitka, kao što mnogi rade. Ne, mi u Kristu govorimo iskreno, znajući da govorimo od Boga poslani i u Božjoj prisutnosti.