M’Cheyne Bible Reading Plan
Davidov hvalospjev Bogu
(Ps 18)
22 David je ispjevao ovu pjesmu kad ga je BOG oslobodio Šaula i svih drugih neprijatelja.
2 Pjevao je:
BOG je moja stijena,
moja tvrđava i moj spasitelj.
3 Bog mi je kao stijena
na koju se sklanjam.
On je moj štit,
svojom snagom[a] me spašava,
moja utvrda neosvojiva.
4 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja,
on me spasio od neprijatelja.
5 Preplavili su me valovi smrti,
odnosile me bujice uništenja[b].
6 Zaplela me užad smrti,
pojavile se zamke ubojite.
7 U nevolji sam BOGU zavapio,
u pomoć sam ga pozvao.
U hramu svome glas mi je čuo,
moj plač mu je dopro do ušiju.
8 Tad se zemlja stresla i poljuljala,
uzdrmali se temelji nebesa,
drhtali su od njegovog bijesa.
9 Iz nosa mu je nadirao dim,
iz usta je rigao vatru,
od njega je prskao žar.
10 Razdvojio je nebo i sišao,
stajao je na tamnom oblaku.
11 Uzjahao je krilato biće[c] i uzletio,
vinuo se na krilima vjetra.
12 Tminu je učinio svojim šatorom,
okružio se tamnim oblacima punima vode.
13 Iz sjaja, što je pred njim išao,
padao je i izgarao žar.
14 BOG grmi s nebesa,
Svevišnjega ori se glas.
15 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje,
munjama ih tjera da besciljno bježe.
16 BOG je povikao,
i silovito dahnuo,
i otkrila su se morska dna,
i pokazali temelji zemlje.
17 Odozgo je posegnuo i zgrabio me,
izvukao me iz vode duboke.
18 Spasio me od moćnih neprijatelja,
od svih koji su me mrzili
i bili jači od mene.
19 Napali su me u vrijeme nevolje,
ali BOG mi je bio uporište.
20 Izveo me na siguran prostor,
spasio me jer sam mu drag.
21 BOG me nagradio zbog moje pravednosti,
uzvratio mi je po mojoj nevinosti.
22 Jer, u svemu sam slijedio BOGA,
nisam se od njega okrenuo ka zlu.
23 Poštovao sam sve njegove zakone,
nisam odstupao od njegovih propisa.
24 Besprijekoran sam pred njim bio,
svakoga grijeha sam se čuvao.
25 BOG me nagradio
jer sam činio što je ispravno.
Moju je nevinost uvidio.
26 Vjernima pokazuješ da si vjeran,
i dobrima da si dobar.
27 S dobronamjernima si dobronamjeran,
a zlonamjerne nadmudruješ.
28 Ponizne spašavaš,
a na ohole gledaš da ih poniziš.
29 BOŽE, ti si moja svjetiljka,
moju tamu obasjavaš.
30 Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam,
sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam.
31 Bog je savršen u svojim djelima,
BOG ispunjava svoja obećanja.
On je zaštita svakome
tko se k njemu sklanja.
32 Jer, nema drugog BOGA osim ovoga.
I nema stijene osim našeg Boga.
33 Bog mi je poput utvrde,
s moga puta uklanja prepreke.
34 Noge mi jača kao u jelena,
čvrsto stojim na visinama.
35 Ruke mi za bitku priprema,
napinjem i najčvršći lûk.
36 Zaštitio si me svojim spasenjem,
tvoja pomoć čini me silnim.
37 Širok put preda mnom si raskrčio,
da se ne bih spotaknuo.
38 Svoje sam neprijatelje progonio i uništio,
nisam stao dok ih nisam dokrajčio.
39 Skršio sam ih da ne mogu ustati,
leže mi pod nogama.
40 Opremio si me snagom za bitku,
pokorio si moje protivnike.
41 Zbog tebe bježe moji neprijatelji,
uništeni su moji mrzitelji.
42 Tražili su pomoć, nitko ih nije spasio.
BOGU su vapili, nije im se odazvao.
43 Kršim ih dok ne postanu kao prašina na tlu,
zdrobio sam ih i zgazio kao blato na putu.
44 Spasio si me od mojih protivnika,
učinio vladarom mnogih naroda.
Služe mi oni koje nisam poznavao.
45 Stranci dolaze i klanjaju se.
Čim su čuli za mene, pokorili su mi se.
46 Nestaje sva srčanost njihova,
drhte izlazeći iz skrovišta.
47 BOG je živ!
Blagoslovljena moja Stijena!
Uzvišen je Bog koji me spašava!
48 On je Bog koji mi daje osvetu
i pokorava mi narode.
49 Spasio me od neprijatelja,
uzvisio nad protivnicima,
izbavio od nasilnika!
50 Zato te, BOŽE, slavim među narodima
i pjevam hvalospjeve tvome imenu!
51 Velike pobjede Bog daje svom kralju.
Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje,
svome izabraniku[d] Davidu i njegovom potomstvu.
Ostali apostoli prihvaćaju Pavla
2 Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. 2 Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.
3 Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. 4 Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. 5 No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.
6 I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. 7 No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. 8 Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. 9 Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. 10 Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.
Pavao i Petar
11 No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. 12 Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. 13 I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. 14 Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«
15 Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. 16 No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista[a]. Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista[b], a ne zbog držanja Zakona.
17 Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! 18 Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. 19 Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. 20 Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. 21 Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna.
Proroštvo o propasti Egipta
29 Dvanaestog dana, u desetome mjesecu, desete godine progonstva kralja Jojakina[a], čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Čovječe, okreni se licem prema Egiptu i govori u moje ime protiv faraona i protiv cijelog Egipta. 3 Reci da Gospodar BOG poručuje:
‘Ja sam protiv tebe, egipatski faraone.
Ti si neman koja leži u nilskim tokovima,
zvijer koja kaže: »Nil je moj. Za sebe sam ga stvorio.«
4 No ja ću ti čeljust zauzdati kukama
i sve ribe iz rijeka visjet će po tebi.
Izvući ću te iz svih tvojih tokova,
zajedno sa svim tvojim ribama,
zalijepljenima na tvojim krljuštima.
5 Ostavit ću te u pustinji,
skupa s tvojim ribama.
Past ćeš na zemlju,
ležati nepokopan na tlu.
Dat ću te za hranu zvijerima i pticama.
6 A svi stanovnici Egipta
znat će da sam ja BOG!
Zašto bih sve to s tobom učinio?
Jer, Izrael se u tebe[b] pouzdao
iako si bio krhak kao trska.
7 Kad se na tebe kao na štap oslonio,
puknuo si pa mu rame rasjekao.
Kad su se Izraelci na tebe oslanjali,
slomio si se i povrijedio im bokove.’
8 Stoga, Gospodar BOG kaže:
‘Na tebe ću spustiti svoj mač,
pobit ću sve ljude i životinje.
9 Egipat će biti pustoš i ruševina
i svi oni znat će da sam ja BOG.
A zašto to činim? Jer si rekao: »Nil je moj. Za sebe sam ga stvorio.« 10 Zato sam protiv tebe i tokova tvoje rijeke. Cijelu egipatsku zemlju, od Migdola do Asuana[c] pa sve do granice s Etiopijom, pretvorit ću u ruševine i pustoš. 11 Četrdeset godina ondje neće prolaziti ni čovjek ni životinja niti će itko ondje živjeti. 12 Uništit ću zemlju Egipat. Četrdeset će godina egipatski gradovi biti ruševine. Rastjerat ću Egipćane među druge narode, po drugim zemljama.’
13 Gospodar BOG kaže: ‘A kad prođe četrdeset godina, opet ću ih skupiti od svuda kamo sam ih bio rastjerao. 14 Ponovo ću učiniti Egipat uspješnim. Vratit će se iz progonstva u svoju domovinu, u Gornji Egipat[d], i podići novo, ali beznačajno kraljevstvo. 15 Bit će to najnevažnije kraljevstvo, koje se više nikad neće uzdići nad drugim narodima. Učinit ću da budu tako maleni da nikome neće moći nametnuti svoju vlast. 16 Izraelski narod više se neće oslanjati na Egipat. Sjećat će se kad su pogriješili i krivo se pouzdali u Egipćane. Shvatit će da sam ja Gospodar i BOG.’«
Babilonci će osvojiti Egipat
17 Na prvi dan prvog mjeseca, dvadeset i sedme godine progonstva kralja Jojakina[e], čuo sam BOGA kako mi govori: 18 »Čovječe, babilonski je kralj Nabukodonosor pokrenuo svoju vojsku da se žestoko bori protiv Tira. Vojnici su podnosili tolike napore i terete da su im se ogulile glave i ramena. No od svega tog truda, za kralja i njegovu vojsku nije bilo nikakve koristi. 19 Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Evo, sad ću babilonskom kralju Nabukodonosoru predati Egipat. On će opljačkati njegovo bogatstvo i plijenom platiti svoju vojsku. 20 Dat ću mu Egipat kako bih mu se odužio za sve što su učinili za mene.’ Tako kaže Gospodar BOG!
21 Toga ću dana Izraelce opet učiniti snažnim narodom. Ezekiele, opet ćeš im moći slobodno govoriti, a oni će znati da sam ja BOG.«
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International