M’Cheyne Bible Reading Plan
Joab prekorava Davida
19 Joabu su javili da kralj plače i tuguje za Abšalomom.
2 Radost pobjede pretvorila se u žalost za sve. Svi su čuli da kralj tuguje za sinom. 3 Vojska se toga dana u tišini vratila u grad, kao što se vraćaju poraženi.
4 Kralj je pokrio lice i ridao iz svega glasa: »Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!«
5 Joab je došao u kraljevu kuću i rekao mu: »Danas si ponizio sve svoje vojnike, a oni su spasili živote tebi i tvojoj djeci, tvojim ženama i ženama ropkinjama. 6 Izgleda kao da voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače tvoji zapovjednici i vojnici. Izgleda kao da bi ti bilo draže da je Abšalom preživio, a da smo svi mi pobijeni. 7 Izađi sad pred svoje ljude i ohrabri ih! Jer, zaklinjem ti se BOGOM, ako to ne učiniš, svi će te ljudi napustiti prije nego što prođe noć. A to će biti gore od svih nevolja koje su te do sada snašle.«
8 Kralj je tada otišao na gradska vrata[a]. Vijest o tome brzo se proširila pa su se ljudi okupili pred kraljem, osim onih Izraelaca koji su pobjegli svojim kućama.
David se vraća u Jeruzalem
9 Narod svih izraelskih plemena raspravljao je što dalje. Govorili su: »Kralj David spasio nas je od Filistejaca i svih drugih neprijatelja, a na kraju je morao pobjeći iz zemlje pred Abšalomom. 10 No Abšalom, kojeg smo postavili za novog kralja, poginuo je u borbi. Trebalo bi vratiti Davida za kralja.«
11 Svi su Izraelci govorili o kraljevom povratku. David je poslao poruku svećenicima Sadoku i Abjataru. Rekao im je da pitaju starješine Jude: »Zašto ste vi posljednji koji biste doveli kralja Davida natrag? 12 Vi ste moja braća, moj rod[b], pa zašto ste onda posljednji koji žele moj povratak? 13 I recite Amasi: ‘Ti si moj rod. Neka me Bog kazni ako te ne postavim zapovjednikom svoje vojske umjesto Joaba.’«
14 David je pridobio srca Judejaca i oni su mu jednoglasno poručili: »Vrati se sa svim svojim ljudima.«
15 Kralj se vratio do rijeke Jordan, a cijeli ga je narod dočekao u Gilgalu i pratio dok je prelazio rijeku.
Šimej traži oprost
16 Ususret Davidu požurio je i Šimej, Gerin sin. On je bio iz Benjaminovog plemena, a živio je u Bahurimu. S njim su bili i drugi Judejci, 17 oko tisuću ljudi iz Benjaminovog plemena. Bio je tu i Siba, sa svojom petnaestoricom sinova i dvadesetoricom slugu. Siba je bio sluga u Šaulovoj kući. Pohitali su na rijeku Jordan ususret kralju. 18 Prešli su preko riječnoga gaza i pomagali kraljevim ukućanima pri prelasku. Radili su sve što je htio kralj.
Kad je kralj prešao Jordan, prišao mu je Šimej, Gerin sin, i poklonio mu se do zemlje. 19 Rekao je: »Ne smatraj me krivim, gospodaru. Zaboravi zlo koje sam učinio kad je moj gospodar i kralj napuštao Jeruzalem. Ne misli više na to. 20 Znam da sam pogriješio. Zato sam danas prvi iz Josipovog plemena[c] došao pred svoga gospodara i kralja.«
21 No Abišaj, Serujin sin, rekao je: »Šimeja treba pogubiti jer je proklinjao BOŽJEG odabranoga kralja[d]!«
22 Nato David reče: »Što da radim s vama, Serujini sinovi? Jeste li za ili protiv mene? Nitko neće biti pogubljen jer sam od danas ponovo kralj cijeloga Izraela.«
23 Zatim se zakune Šimeju: »Nećeš umrijeti.«[e]
Mefibošet susreće Davida
24 Šaulov unuk Mefibošet također je dočekao kralja na obali Jordana. Od dana kad je kralj napustio Jeruzalem, Mefibošet nije njegovao svoja stopala, nije podrezivao bradu, niti prao svoju odjeću.
25 Kad je iz Jeruzalema došao ususret kralju, on ga je pitao: »Zašto nisi išao sa mnom, Mefibošete?«
26 »Moj gospodaru i kralju«, odgovori Mefibošet, »moj sluga Siba me prevario. Kao što znaš, ja sam hrom. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magarca da idem s kraljem.’ 27 A on me pred tobom oklevetao. Ali, moj je gospodar kralj poput Božjeg anđela. Stoga, učini kako misliš da je najbolje. 28 Mogao si pobiti cijelu obitelj mog djeda, a ipak si me primio među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li, dakle, ikakvo pravo žaliti se?«
29 Kralj mu reče: »Ne troši više riječi. Odlučio sam da ti i Siba podijelite zemlju među sobom.«
30 »Neka Siba uzme sve«, reče Mefibošet, »samo da si se ti, moj gospodaru i kralju, sigurno vratio kući!«
David poziva Barzilaja
31 I Gileađanin Barzilaj došao je iz Rogelima ispratiti kralja preko Jordana. 32 Barzilaj je već bio vrlo star, imao je osamdeset godina. Bio je vrlo imućan i, dok je kralj boravio u Mahanaimu, snabdijevao ga je svime što mu je bilo potrebno.
33 Kralj je pozvao Barzilaja: »Prijeđi sa mnom Jordan. Brinut ću se za tebe u Jeruzalemu.«
34 No Barzilaj je odgovorio kralju: »A koliko mi to još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? 35 Imam osamdeset godina. Prestar sam da bih razlikovao što je za mene dobro, a što nije. Ne osjećam okus onoga što jedem i pijem, niti čujem glasove pjevača i pjevačica. Zašto da ti budem na teret, moj gospodaru i kralju? 36 Samo ću te malo ispratiti preko Jordana. Nije mi potrebna nagrada koju nudiš. 37 Pusti me da se vratim i umrem u svom gradu, blizu grobnice svoga oca i majke. No tu je Kimham. Vodi ga sa sobom kao slugu i učini s njim kako najbolje znaš.«
38 Kralj je odgovorio: »Neka onda Kimham ide dalje sa mnom. Učinit ću za njega što god misliš da je dobro. Za tebe ću učiniti što god želiš.«
David se vraća kući
39 Sav narod i kralj prešli su rijeku Jordan. Kralj je poljubio i blagoslovio Barzilaja, a on se potom vratio kući.
40 Kad je kralj prešao u Gilgal, s njim je bio i Kimham. Preko rijeke su ga pratile cijela judejska i pola izraelske vojske.
Nadmetanje Izraelaca i Judejaca
41 Izraelci su dolazili kralju i govorili mu: »Zašto su te naša braća Judejci prisvojili samo za sebe? Zašto te oni vode sa svim tvojim ukućanima i slugama natrag preko Jordana?«
42 A Judejci su odgovarali Izraelcima: »Kralj je naš blizak rod. Zašto se ljutite na nas? Nismo jeli na kraljev račun, niti smo od njega uzimali darove.«
43 Tada su Izraelci rekli: »Mi imamo deset udjela u kralju[f] pa polažemo veće pravo na njega. Zašto nas omalovažavate? Prvi smo predložili povratak kralja.«
Ali Judejci su odgovarali Izraelcima još žešćim i ljućim riječima.
Pavlova slabost i Božja snaga
12 I nastavit ću se hvaliti. Iako nema od toga nikakve koristi, reći ću vam neka viđenja i objave od Gospodina. 2 Znam čovjeka[a] u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uzdignut sve do trećeg neba—je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, to samo Bog zna. 3 I znam da je taj čovjek—u svom tijelu ili izvan njega, ne znam, to samo Bog zna— 4 bio uzdignut u raj i da je čuo neizrecive riječi koje ljudsko biće ne smije govoriti. 5 Tim ću se čovjekom hvaliti, a neću se hvaliti samim sobom, osim svojom slabošću. 6 Jer, ako se odlučim hvaliti, neću ispasti lud budući da govorim istinu. Ali ne želim se hvaliti jer ne želim da mislite kako sam bolji nego što sam se pokazao na riječima i djelu. 7 Da se ne bih previše ponosio izvanrednim objavama koje sam doživio, dan mi je trn u tijelu, sotonin poslanik, poslan da me muči kako se ne bih uzoholio. 8 Triput sam molio Gospodina da ga makne od mene, 9 ali on mi je rekao: »Moja ti je milost dovoljna, jer moja se snaga najjasnije vidi kad si slab.« Stoga, rado ću se hvaliti svojom slabošću da bi Kristova snaga ostala u meni. 10 Zato se, radi Krista, radujem kad sam slab, kad me vrijeđaju, kad me progone, kad sam u nevoljama. Jer, kad sam slab, onda sam jak!
Ljubav za Korinćane
11 Govorio sam kao da sam lud, ali vi ste me na to natjerali. Vi biste trebali biti oni koji me hvale jer nisam ništa gori od tih »velikih apostola«, premda sam nitko i ništa. 12 Uostalom, dokazi da sam ja apostol postojano su se očitovali među vama kroz čudesne znakove, čuda i silna djela. 13 Na koji ste način, onda, u gorem položaju od drugih crkava, osim po činjenici da vam nisam bio na teret? Oprostite mi zbog toga!
14 Gledajte! Spreman sam vas sada posjetiti i treći put. Neću vam biti na teret jer ne tražim vašu imovinu, nego vas same. Djeca nisu obavezna opskrbljivati svoje roditelje, nego su roditelji obavezni opskrbljivati svoju djecu. 15 A ja bih sa svoje strane jako rado dao sve što imam—pa čak i sebe samoga—za vas. Ako ja vas volim više, zar ćete vi mene voljeti manje?
16 No neka bude! Nisam vas opteretio teškim teretom, nego sam vas, lukav kakav jesam, uhvatio na prevaru. 17 Jesam li vas iskoristio po ikome od onih koje sam vam poslao? Ne! 18 Molio sam Tita da vas posjeti i poslao sam našega brata s njim. Zar vas je Tit iskoristio? Ne! Naši stavovi i postupci bili su isti.
19 Mislite li da se cijelo vrijeme branimo pred vama? Govorimo pred Bogom kao Kristovi učenici i sve što radimo, ljubljeni, radimo zato da vas ojačamo. 20 Jer, bojim se da ću vas, kad dođem, zateći u drugačijem stanju nego što bih želio. I vi ćete vidjeti da sam ja drugačiji nego što biste željeli da budem. Bojim se da će među vama biti svađa, ljubomore, žestokih ispada, sebičnih prepiranja, ogovaranja, oholosti i nereda. 21 Bojim se da bi me, kad dođem, moj Bog mogao pred vama poniziti i ražalostiti zbog mnogih od vas koji su griješili i koji se još nisu obratili od nečistoće, seksualnih grijeha i sramote koju su počinili.
Proroštvo o propasti Tira
26 Prvog dana u mjesecu, jedanaeste godine progonstva[a] kralja Jojakina i nas drugih, čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Čovječe, Tir je likovao nad propašću Jeruzalema: ‘Hura! Razorena su vrata naroda prema trgovačkim putevima! Sada ću ih ja preuzeti. Sada ću se ja obogatiti jer je on opustošen.’ 3 Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Evo krećem na tebe, Tire! Podići ću na tebe mnoge narode, kao što more podiže svoje valove. 4 Oni će razoriti tirske zidine, srušiti gradske kule. Sastrugat ću sve tirske ruševine pa će ostati samo gola stijena. 5 Ostat će samo stijena okružena morem, gdje ribari šire i suše svoje mreže. Ja sam svoje rekao, kaže Gospodar BOG. Tir će opljačkati drugi narodi. 6 Naselja na kopnu, povezana s gradom, bit će uništena mačem i svi će znati da sam ja BOG.’
Nabukodonosor će osvojiti Tir
7 Gospodar BOG je rekao: ‘Dovest ću sa sjevera babilonskoga kralja Nabukodonosora, najvećeg od svih kraljeva. S velikom će vojskom, s mnogo konja i bojnih kola napasti grad Tir. 8 Mačem će uništiti sva obližnja naselja na kopnu, a zatim podići opsadne kule i nasipe te zaštitni pokrov od štitova. 9 Donijet će balvane za rušenje tvojih zidova, sjekirama će srušiti tvoje kule. 10 Sve će prekriti prašina od mnoštva njegovih konja i bojnih kola. Tvoje će se zidine tresti od njihove buke dok kralj bude ulazio u grad kao da su mu već razvaljena vrata. 11 Konjska kopita izgazit će tvoje ulice. Tvoji će ljudi padati pokošeni mačevima, a tvoji će se moćni stupovi srušiti u prašinu. 12 Babilonci će plijeniti i pljačkati tvoje bogatstvo, rušiti zidine i razarati kuće. Sve što ostane od drva i kamena pobacat će u more. 13 Prestat će glazba tvojih pjesama i neće se više čuti zvuk lira. 14 Tire, pretvorit ću te u golu stijenu. Tu će još samo ribari sušiti svoje mreže. Ja, BOG, kažem da ti više nikad nećeš biti obnovljen.’ Tako je rekao Gospodar BOG.«
Drugi će narodi oplakivati Tir
15 Gospodar BOG kaže Tiru: »Cijela će obala i otoci drhtati kada budu slušali zvukove tvoje propasti, jauke ranjenika i pogibiju mnogih tvojih ljudi. 16 Svi vladari zemalja na moru sići će sa svojih prijestolja, odložiti svoje ogrtače, strgnuti sa sebe svoju kićenu odjeću. Sjedit će na zemlji i drhtati od straha, užasnuti zbog tvoje brze propasti. 17 Tužno će pjevati za tobom:
‘Tire, slavni grade, nema te više!
A bio si prava pomorska sila,
strepilo se pred ljudima iz Tira.
18 Sada svi na obalama drhte na spomen tvoga pada,
zbog tvoje propasti, sve pokraj mora užas obuzima.’
19 Gospodar BOG kaže: ‘Pretvorit ću te u pusti, nenaseljeni grad. Potpuno će te prekriti duboke vode. 20 Sručit ću te u onu duboku grobnu jamu, u svijet mrtvih. Učinit ću da živiš u podzemnom svijetu koji je poput drevnih ruševina. Više nitko neće stanovati u tebi. Nećeš više biti u zemlji živih. 21 Skončat ćeš na užasan način. Više nećeš postojati. Ljudi će te tražiti, ali te više nikad nitko neće naći.’ Tako je rekao Gospodar BOG.«
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International