M’Cheyne Bible Reading Plan
Samuel ide u Betlehem
16 BOG je rekao Samuelu: »Dokle ćeš tugovati za Šaulom? Odbacio sam ga kao kralja Izraela. Napuni sad svoj rog[a] uljem i kreni na put. Šaljem te kod Jišaja u Betlehem. Jednog od njegovih sinova izabrao sam sebi za kralja.«
2 »Kako da idem?« pitao je Samuel. »Ako Šaul sazna za to, ubit će me.«
»Uzmi sa sobom junicu i reci da si došao prinijeti žrtvu BOGU«, odgovorio je BOG. 3 »Pozovi Jišaja na prinošenje žrtve. Pokazat ću ti što trebaš činiti. Pomazat ćeš onoga kojeg ti pokažem.«
4 Samuel je postupio kako mu je odredio BOG.
Otišao je u Betlehem. Starješine grada drhtali su od straha pri susretu s njim. Pitali su ga: »Dolaziš li u miru?«
5 »Dolazim u miru«, odgovorio je Samuel. »Došao sam prinijeti žrtvu BOGU. Očistite se i pridružite mi se na prinošenju žrtve.«
Samuel je posvetio Jišaja i njegove sinove. Potom ih je pozvao da se pridruže obredu žrtvovanja.
6 Kad su stigli, Samuel je uočio Eliaba. Pomislio je: »Sigurno je on taj kojeg je odabrao BOG.«
7 No BOG je rekao Samuelu: »Ne gledaj na izgled niti na visinu njegovog stasa. Nije on taj. BOG ne gleda kao čovjek. Čovjek gleda vanjštinu, a BOG gleda u srce.«
8 Jišaj je tada pozvao Abinadaba i doveo ga pred Samuela.
No Samuel je rekao: »Ni on nije taj kojeg je BOG odabrao.«
9 Tada je Jišaj izveo Šamu, no Samuel je rekao: »BOG nije odabrao ni njega.«
10 Jišaj je tako pred Samuela izveo sedmoricu svojih sinova, no Samuel mu je rekao: »BOG nije odabrao ni jednoga od njih.«
11 Zatim je Samuel upitao Jišaja: »Jesu li ovo svi tvoji sinovi?«
»Imam još najmlađeg«, odgovorio je Jišaj, »ali on čuva ovce.«
A Samuel je nato odgovorio: »Pošalji po njega. Nećemo sjedati za stol dok ne dođe.«
12 Poslali su po najmlađega i doveli ga. Imao je lijepe oči. Izgledao je zdravo[b] i lijepo.
BOG je progovorio Samuelu: »Ustani i pomaži ga! To je on.«
13 Samuel je uzeo rog s uljem i pomazao Davida pred njegovom braćom. Davida je snažno obuzeo BOŽJI duh i od tada je uvijek bio na njemu.
A Samuel se vratio u Ramu.
David u službi kod Šaula
14 BOŽJI je duh napustio Šaula. Sad ga je mučio zao duh, poslan od BOGA.
15 Sluge su govorili Šaulu: »Muči vas zao duh, poslan od Boga. 16 Gospodaru, dajte zapovijed svojim slugama da nađemo nekoga tko dobro svira harfu. Ako vas napadne zao duh poslan od Boga, čovjek će zasvirati i bit će vam bolje.«
17 Tako je Šaul poslao sluge: »Nađite nekoga tko dobro svira i dovedite ga k meni.«
18 Jedan od slugu je rekao: »Vidio sam jednog od Jišajevih sinova, iz Betlehema, da dobro svira. Hrabar je ratnik, pametno govori i lijepo izgleda. A i BOG je s njim.«
19 Tako je Šaul poslao glasnike k Jišaju, s porukom: »Pošalji mi Davida, tvoga sina koji čuva ovce.«
20 Jišaj je uzeo magarca i natovario na njega kruh, mijeh vina i jednog kozlića. Poslao je svog sina Davida s darovima k Šaulu. 21 David je otišao i stupio u njegovu službu. Šaul ga je jako zavolio pa je David postao njegov štitonoša.
22 Šaul je poručio Jišaju: »Pusti da David ostane kod mene u službi. Jako sam zadovoljan s njim.«
23 Kad god je zao duh poslan od Boga obuzeo Šaula, David bi zasvirao harfu. Šaul bi tada osjetio olakšanje. Bilo mu je bolje, a zao bi ga duh napustio.
Slabi u vjeri
14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. 2 Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. 3 Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. 4 Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.
5 Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. 6 Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. 7 Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. 8 Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. 9 Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.
10 Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. 11 U Svetom pismu piše:
»‘Života mi moga’, kaže Gospodin,
‘Svi će se ljudi meni pokloniti
i svi će priznati da sam ja Bog.’«[a]
12 Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.
Ne dajte ljudima povoda za grijeh
13 Stoga, prestanimo suditi jedni druge. Radije mislite na to da ne činite ništa što bi bilo zapreka bratu ili sestri, ili što bi ih navelo na grijeh. 14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni jednu vrstu hrane, samu po sebi, nije grijeh jesti, osim za onoga tko smatra da je to grijeh.
15 Ako tvoj brat misli da se neka vrsta hrane ne smije jesti, žalostit će ga budeš li ju jeo. Ako, dakle, jedeš ono što tvog brata žalosti, ne slijediš put ljubavi. Nemoj uništavati njegovu vjeru jer je Krist i za njega umro. 16 Nemoj da ono što je za tebe dobro dođe na zao glas. 17 Božje se kraljevstvo ne sastoji od hrane i pića, nego od ispravnog življenja, mira i radosti—sve u Svetom Duhu. 18 Svatko tko služi Kristu na taj način, ugađa Bogu, a i ljudi ga prihvaćaju.
19 Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi miru, da pomažemo graditi zajednički život. 20 Nemojte uništavati Božje djelo zbog hrane. Sve vrste hrane smiju se jesti. Ali pogrešno je kad neki čovjek jede hranu koja drugog čovjeka navodi na grijeh. 21 Bolje je da ne jedeš meso i da ne piješ vino te da ne radiš ništa što bi navelo tvoga brata ili sestru da upadne u grijeh.
22 Ako ste u nešto uvjereni, to neka bude između vas i Boga. Blago onome tko čini ono što smatra ispravnim i ne osjeća se krivim. 23 Ali onaj koji, iako nije siguran, jede hranu za koju misli da se ne smije jesti, sam sebe osuđuje. Kriv je zato što ne čini to iz čvrstog uvjerenja. Sve što se ne čini iz čvrstog uvjerenja je grijeh.
Jeruzalem oplakuje svoje uništenje
1 Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica,
a bila je puna stanovnika!
Sada je jadna, kao udovica,
a nekad se isticala među narodima!
Nekad kneginja među pokrajinama,
sada je ropkinja.
2 Noću gorko plače,
suze su joj na obrazima.
Od svih naroda, koji su je voljeli,
nijedan da je utješi sada.
Svi su je prijatelji izdali,
i postali joj neprijatelji.
3 Juda je trpjela nevolje i težak rad,
a sada je prognana.
Živi među drugim narodima
i nigdje nema odmora.
U tjesnacu su je sustigli progonitelji.
4 Tuguju i putevi prema kćeri Sion[a]
jer više nitko ne dolazi za blagdane.
Gradska su vrata napuštena,
a njeni svećenici jauču.
Njene su djevojke ožalošćene,
a ona puna gorčine.
5 Protivnici su joj postali gospodari,
njeni neprijatelji žive lagodno.
To ju je BOG kaznio
zbog mnoštva njenih grijeha.
Neprijatelji su joj zarobili djecu
i sve ih odveli.
6 Kći Sion izgubila je svoju ljepotu.
Njeni su glavari kao gladni jeleni
koji nigdje ne nalaze travu
i ne mogu umaknuti lovcima.
7 Dok kći Jeruzalem[b] pati i luta,
sjeća se minulih dana
i svih svojih blaga
iz prošlih vremena.
No njezin je narod pao u neprijateljske ruke
i nema nikoga da joj pomogne.
Protivnici su je gledali
i smijali se njezinoj propasti.
8 Kći Jeruzalem teško je sagriješila
i postala nečista.
Oni koji su je poštovali,
sada je preziru
jer su vidjeli njezinu golotinju.
A ona jeca i okreće lice.
9 Nečistoća joj je zaprljala odjeću.
Nije se brinula što će biti s njom.
Zapanjila se kad je pala;
nije bilo nikoga da je podigne.
»Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona,
»i kako neprijatelj misli da je moćan.«
10 Neprijatelj je ispružio ruku
i zgrabio sve njeno blago.
Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci,
a za njih si rekao da ne smiju ući.
11 Njen cijeli narod jauče i traži kruha.
Dragocjenosti svoje daju za hranu,
samo da bi ostali na životu.
»Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona,
»gledaj kako me svi preziru.«
12 Kći Jeruzalem kaže:
»Vi, što prolazite, zar vam nije stalo?
Pogledajte na mene!
Ima li igdje boli kao što je bol
kojom sam pogođena,
kojom me BOG udario
na dan kad se razbjesnio na mene?
13 S visine je poslao vatru,
u kosti mi je ušla.
Mrežu mi je razapeo pod nogama
i okrenuo me natrag.
Učinio je da posve opustim,
da se po cijele dane osjećam loše.
14 Grijesi su me upregli u jaram,
Bog ih je svezao zajedno.
Jaram mi je navaljen na vrat,
a Gospodar mi je oduzeo snagu.
Predao me u ruke onima
kojima se ne mogu oduprijeti.
15 Gospodar je odbacio sve moje ratnike
iako prebiva usred mene.
Protiv mene je okupio vojsku
da satre moje mladiće.
Gospodar je zgazio djevičansku kćer Judu,
kao grožđe u tijesku.
16 Zbog toga ja plačem,
oči mi suze liju.
Jer, daleko je od mene tješitelj,
onaj koji me može u život vratiti.
Djeca su mi bez igdje ičega
jer ih je nadjačao neprijatelj.«
17 Kći Sion pruža ruke,
ali nema nikoga da je utješi.
BOG je naredio da susjedni narodi
postanu Jakovu neprijatelji.
Kći Jeruzalem je za njih
kao prljava, nečista krpa.
18 »BOG je postupio pravedno«,
kaže prijestolnica,
»jer sam se pobunila
protiv njegove zapovijedi.
Slušajte, svi narodi!
Gledajte moju bol!
Moje djevojke i mladići
otišli su u progonstvo.
19 Pozvala sam svoje saveznike,
ali oni su me napustili.
Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu,
tražeći hranu da se održe na životu.
20 Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji.
Utroba mi ključa, srce se u meni grči
jer sam se žestoko pobunila.
Vani hara mač, a u kući smrt.
21 Svi su čuli moje zapomaganje,
ali nema nikoga da me utješi.
Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju
i raduju se što si to učinio.
Daj da dođe dan koji si najavio,
da i oni postanu kao ja.
22 Pogledaj koliko su učinili zla.
Kazni i njih okrutno
kao što si mene kaznio
zbog svih mojih grijeha.
Jer, ne mogu se prestati jadati,
a srce mi je izmučeno.«
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International