M’Cheyne Bible Reading Plan

Sudac Tola

10 Nakon Abimeleka, na mjesto suca došao je Tola iz Isakarovog plemena, Puin sin i Dodov unuk. Živio je u Šamiru, u Efrajimovom gorju. ² Bio je sudac u Izraelu dvadeset i tri godine. Kad je umro, sahranili su ga u Šamiru.

Sudac Jair

³ Nakon Tole, na mjesto suca došao je Jair, iz područja Gileada. Bio je sudac u Izraelu dvadeset i dvije godine. ⁴ Imao je tridesetoricu sinova, koji su jahali na trideset magaraca^[a] i bili upravitelji trideset gradova u Gileadu. Te gradove i danas nazivaju Jairova naselja^[b]. ⁵ Kada je Jair umro, sahranili su ga u Kamonu.

Amonci protiv Izraela

⁶ Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. Štovali su Baala i Aštartu^[c], bogove Arama, bogove Sidona, bogove Moaba, bogove Amonaca i bogove Filistejaca. Zapostavili su BOGA i nisu mu služili.

⁷ BOG se razljutio na Izraelce i dopustio da ih pokore narodi Filisteje i Amona. ⁸ Te su godine Filistejci i Amonci porazili i podjarmili Izraelce. Osamnaest su godina ugnjetavali sve Izraelce koji su živjeli istočno od rijeke Jordan, na području Gileada, gdje su živjeli Amorejci. ⁹ Amonci su prešli rijeku Jordan s namjerom da ratuju protiv Judinog, Benjaminovog i Efrajimovog plemena pa se Izrael našao u velikoj nevolji.

¹⁰ Izraelci su zavapili BOGU. Govorili su mu: »Griješili smo protiv tebe. Napustili smo svoga Boga i štovali baale.«

¹¹ BOG im je odgovorio: »Nisam li vas već oslobodio Egipćana, Amorejaca, Amonaca i Filistejaca? ¹² Također, i od Sidonaca, Amalečana i Maonaca. Kad su vas ugnjetavali, zavapili ste meni za pomoć, a ja sam vas oslobodio. ¹³ Ipak, poslije ste me zapostavili i služili drugim bogovima. Zato vas više neću oslobađati. ¹⁴ Idite i plačite pred drugim bogovima koje ste si sami odabrali. Neka vas oni spašavaju kad vas snađe nevolja.«

¹⁵ No Izraelci su rekli BOGU: »Griješili smo. Čini s nama što hoćeš, samo nas danas još jednom spasi.«

¹⁶ Uklonili su od sebe strane bogove i štovali BOGA, a on više nije mogao trpjeti patnju Izraela.

¹⁷ Vojska Amonaca okupila se za rat i utaborila u Gileadu, dok su se Izraelci okupili u taboru u Mispi.

¹⁸ Vođe naroda, koji su živjeli na području Gileada, dogovorili su se: »Onaj tko povede bitku protiv Amonaca, neka bude glavar svih koji žive u Gileadu.«

Sudac Jeftah

11 Jeftah iz Gileada bio je veliki ratnik, ali je bio sin prostitutke. Otac mu se zvao Gilead. ² Gileadova je prava žena također rodila nekoliko sinova. Kad su oni odrasli, otjerali su Jeftaha.

Rekli su mu: »Nemaš pravo na nasljedstvo u našoj obitelji. Ti si sin druge žene.«

³ Jeftah je pobjegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tob, a oko njega su se okupili odmetnici i slijedili ga.

⁴ Poslije nekog vremena Amonci su zaratili s Izraelom. ⁵ Kad je rat počeo, starješine iz Gileada otišli su po Jeftaha u zemlju Tob.

⁶ Rekli su mu: »Dođi i budi nam vođa, da se možemo suprotstaviti Amoncima.«

⁷ A Jeftah je odgovorio starješinama iz Gileada: »Zar me niste prije mrzili i protjerali iz kuće mog oca? Zašto onda sad, kad ste u nevolji, dolazite k meni?«

⁸ Starješine Gileada su mu odgovorili: »Upravo zato sad dolazimo k tebi. Vrati se s nama i povedi nas u rat protiv Amonaca. Budi nam vođa i glavar svih stanovnika Gileada.«

⁹ Jeftah ih je tada upitao: »Ako me povedete natrag, da ratujem protiv Amonaca, a BOG mi omogući pobjedu, hoću li stvarno biti vaš vođa?«

¹⁰ »BOG nam je svjedok«, odgovorili su starješine Gileada, »sigurno će biti tako kako si rekao.«

¹¹ Jeftah je otišao sa starješinama Gileada. Narod ga je proglasio vođom i glavnim zapovjednikom. Sve što je rekao, Jeftah je ponovio pred BOGOM u Mispi.

Pavao i Barnaba u Ikoniju

14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. ² No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. ³ Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. ⁴ Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.

⁵ Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. ⁶ Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. ⁷ Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.

Pavao u Listri i Derbi

⁸ U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. ⁹ Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti ¹⁰ te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. ¹¹ Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« ¹² I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. ¹³ Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.

¹⁴ Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: ¹⁵ »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. ¹⁶ U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. ¹⁷ Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« ¹⁸ Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.

¹⁹ Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. ²⁰ No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.

Povratak u Antiohiju u Siriji

²¹ U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. ²² Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« ²³ U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.

²⁴ Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. ²⁵ Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. ²⁶ Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.

²⁷ Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. ²⁸ Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.

Nada za budućnost

23 »Teško pastirima judejskog naroda koji uništavaju moje stado i rastjeruju ovce s mog pašnjaka!« kaže BOG.

² Stoga, BOG je Izraela poručio pastirima, zaduženima za njegov narod: »Rastjerali ste moje stado. Ovce su vam se razbježale jer se niste o njima brinuli. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas. Kaznit ću vas za zlo koje ste učinili«, rekao je BOG. ³ »Skupit ću što je preostalo od mog stada. Dovest ću ih iz svih zemalja gdje sam ih protjerao. Okupit ću ih i dovesti natrag na njihov pašnjak, a ondje će imati puno mladih i brojčano se povećati. ⁴ Postavit ću im pastire koji će se brinuti o njima pa se više neće morati bojati. Ni jedna od mojih ovaca više se neće izgubiti«, rekao je BOG.

Dobar izdanak

⁷ »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad se ljudi više neće zaklinjati: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta.’ ⁸ Umjesto toga, govorit će: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je potomke Izraelaca izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je otjerao.’ U to će vrijeme Izraelci živjeti u vlastitoj zemlji.«

Osuda lažnih proroka

⁹ Jeremija govori o lažnim prorocima:

¹⁵ Zato BOG Svevladar kaže o prorocima u Jeruzalemu:

¹⁶ BOG Svevladar poručuje:

²⁵ »Čuo sam proroke kako govore: ‘Usnio sam san! Usnio sam san!’ Uvjeravaju ljude da govore u moje ime, ali lažu. ²⁶ Dokle će to trajati? Dokad će misliti da svoje izmišljotine smiju nazivati proroštvima? ²⁷ Oni misle da će snovi, koje jedan drugome prepričavaju, potaknuti moj narod da zaboravi moje ime. Žele da me ljudi zaborave, kao što su me zaboravili njihovi preci kad su štovali lažnog boga Baala. ²⁸ Jer, slama nije isto što i žito! Prorok koji je usnio san može samo ispričati što je sanjao. Ali onaj kojemu sam ja govorio, može vjerno prenijeti moju poruku«, rekao je BOG. ²⁹ »Jer, moja je riječ kao vatra«, kaže BOG, »kao malj koji može smrskati stijenu.«

³⁰ »Zato sam ja protiv lažnih proroka«, kaže BOG, »protiv ljudi koji jedan od drugog kradu riječi, proglašavajući ih mojim riječima. ³¹ Ja sam protiv proroka«, kaže BOG, »koji govore pretvarajući se da su od mene primili poruku. ³² Protiv sam onih proroka koji prepričavaju svoje izmišljene snove. Svojim lažima i krivim učenjima zavode moj narod. Ja ih nisam poslao svom narodu. Oni od mene nisu primili nikakvu zapovijed. Takvi ljudi nisu Judejcima ni od kakve koristi.« Tako je rekao BOG.

BOGU na teret

³³ »Kada te netko od Judejaca, prorok ili pak svećenik, zamole: ‘Jeremijo, reci nam koji je BOŽJI teret^[d]?’, odgovori im: ‘BOG kaže: Vi ste teret! I ja ću vas odbaciti kao teret!’

³⁴ A ako prorok, svećenik ili netko drugi izjavi: ‘Ovaj je teret od BOGA’, kaznit ću tu osobu i cijelu njegovu obitelj. ³⁵ Pitajte jedan drugog: ‘Što je BOG odgovorio?’ ili ‘Što je BOG rekao?’ ³⁶ Ali nemojte više spominjati ‘BOŽJI teret’, da vam on ne bi prorokovao kako ste mu na teret sa svojim lažima, da ne bi iskrivljavali riječi živog Boga, svog BOGA Svevladara.

³⁷ Ako želite čuti Božju poruku, pitajte proroka: ‘Što ti je BOG odgovorio?’ ili ‘Što je BOG rekao?’ ³⁸ Nemojte govoriti: ‘Reci nam BOŽJI teret?’ Jer, sam BOG vam kaže: ‘Ne smijete tako govoriti. ³⁹ Ako me ne poslušate, podići ću vas i odbaciti kao teret, vas i vaš grad koji sam davno dao vašim precima. ⁴⁰ Zauvijek ću vas osramotiti. Nikad to nećete moći zaboraviti.’«

9 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)

² Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. ³ Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac^[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. ⁴ Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.

⁵ Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« ⁶ Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.

⁷ Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

⁸ Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.

¹⁰ Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« ¹¹ Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«

¹² Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? ¹³ Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. ¹⁵ Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.

¹⁶ Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«

¹⁷ Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. ¹⁸ Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«

¹⁹ Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«

²⁰ Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.

²¹ Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«

Otac je rekao: »Od djetinjstva. ²² Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«

²³ Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«

²⁴ Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

²⁵ Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«

²⁶ Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« ²⁷ A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. ²⁸ Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«

²⁹ A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom^[b].«

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)

³⁰ Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je ³¹ želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« ³² No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)

³³ Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« ³⁴ Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.

³⁵ Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«

³⁶ Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: ³⁷ »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«

Tko nije protiv nas, taj je za nas

(Lk 9,49-50)

³⁸ Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«

³⁹ Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. ⁴⁰ Tko nije protiv nas, taj je za nas. ⁴¹ Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«

Navođenje na grijeh

(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)

⁴² »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen^[c] oko vrata i bace ga u more. ⁴³ Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. ^{44 [d] 45} Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. ^{46 [e] 47} Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. ⁴⁸ Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’^{[f] 49} Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.

⁵⁰ Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli^[g] i živite u miru jedni s drugima.«