M’Cheyne Bible Reading Plan

Abimelek postaje kralj

9 Abimelek, Gideonov^[a] sin, otišao je u grad Šekem gdje su živjeli njegovi ujaci. Cijeloj je majčinoj obitelji rekao: ² »Pitajte stanovnike Šekema, misle li oni da je za njih bolje da njima vlada sedamdesetorica Jerubaalovih sinova ili samo jedan. Također, ne zaboravite da sam vaš rođak^[b].«

³ Abimelekovi su ujaci razgovarali sa stanovnicima Šekema, a oni su mu se priklonili jer su mislili: »On nam je brat.«

⁴ Dali su mu sedamdeset srebrnjaka iz Baal Beritovog hrama. Abimelek je tim novcem unajmio nekoliko bezvrijednih, nepromišljenih ljudi, a oni su ga slijedili. ⁵ Otišao je u kuću svog oca u Ofri i poubijao svoju braću, Jerubaalove sinove. Sedamdesetoricu ljudi poubijao je redom na jednom kamenu. Preživio je samo Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, koji se uspio sakriti i pobjeći. ⁶ Zatim su se svi stanovnici Šekema i Bet Mila okupili pod velikim hrastom pored stupa^[c] u Šekemu i proglasili Abimeleka kraljem.

Jotamova basna

⁷ Kad su to javili Jotamu, on se popeo na vrh planine Gerizim. Dovikivao je: »Slušajte me, građani Šekema, slušajte, da bi vas slušao Bog!

⁸ Jednom je drveće odlučilo sebi postaviti kralja. Rekli su maslini: ‘Budi nam kralj.’

⁹ No maslina je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje ulje kojim se iskazuje čast bogovima i ljudima, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹⁰ Drveće se tada obratilo smokvi: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹¹ No smokva im je odgovorila: ‘Zar da prestanem donositi svoj sladak i dobar plod, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹² Tada se drveće obratilo vinovoj lozi: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹³ Ali loza je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje vino, koje veseli bogove i ljude, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹⁴ Na kraju, sve se drveće obratilo trnovitom glogu: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹⁵ A glog je ovako odgovorio drveću: ‘Ako me zaista želite za svog kralja, dođite i sklonite se u moju sjenu. Ako me ne želite, iz gloga će suknuti plamen i spaliti libanonske cedrove.’

¹⁶ Jeste li, dakle, postupili vjerno i pošteno kad ste Abimeleka proglasili kraljem? Jeste li dobro postupili prema Jerubaalovoj obitelji, poštujući ono što je on za vas učinio? ¹⁷ Moj otac borio se za vas, izlagao vlastiti život da bi vas oslobodio Midjanaca. ¹⁸ A vi ste danas ustali protiv obitelji moga oca i ubili njegovih sedamdesetoricu sinova na jednom kamenu. Za kralja stanovnicima Šekema proglasili ste Abimeleka, sina njegove sluškinje, samo zato što vam je rođak. ¹⁹ Ako ste, dakle, danas postupili vjerno i pošteno prema Jerubaalu i njegovoj obitelji, onda se radujte s Abimelekom i neka se on raduje s vama. ²⁰ Ali, ako niste, neka sukne plamen iz Abimeleka i spali stanovnike Šekema i Bet Mila. I neka sukne plamen iz stanovnika Šekema i Bet Mila te spali Abimeleka.«

²¹ Jotam je zatim pobjegao. Sklonio se u Beeru, gdje se i nastanio, daleko od svog brata Abimeleka.

Abimelek protiv građana Šekema

²² Abimelek je vladao Izraelom tri godine. ²³ No Bog je napravio razdor između Abimeleka i stanovnika Šekema, koji su počeli smišljati kako da mu nanesu zlo. ²⁴ Krvavi zločin počinjen nad sedamdesetoricom Jerubaalovih sinova trebao je biti osvećen na njihovom bratu Abimeleku, koji je braću poubijao, te na stanovnicima Šekema, koji su ga u tome podržali. ²⁵ Želeći napakostiti Abimeleku, stanovnici su Šekema postavljali zasjede po planinskim vrletima i pljačkali svakoga tko je onuda prolazio. To je dojavljeno Abimeleku.

²⁶ Gaal, Ebedov sin, doselio se u Šekem sa svojom braćom. Stanovnici Šekema pouzdali su se u njega. ²⁷ Jednoga su dana otišli u svoje vinograde i brali grožđe. Iscijedili su ga da bi napravili vino. Potom su slavili u hramu svog boga. Jeli su, pili i proklinjali Abimeleka.

²⁸ Gaal, Ebedov sin, rekao je: »Tko je uopće Abimelek i zašto bi mu stanovnici Šekema trebali služiti? On je Jerubaalov sin. Dakle, ne trebamo se pokoravati njemu niti njegovom zamjeniku Zebulu. Trebamo služiti ljudima iz obitelji Hamora, Šekemovog pretka. ²⁹ Ako me imenujete ratnim zapovjednikom i slijedite u bitku, otjerat ću Abimeleka. Pozvat ću ga da skupi vojsku i krene u bitku.«

³⁰ Kad je Zebul, upravitelj grada, čuo što govori Gaal, Ebedov sin, silno se razljutio. ³¹ Tajno je poslao glasnike Abimeleku s porukom:

»U grad su došli Gaal, Ebedov sin, i njegova braća. Podižu bunu protiv tebe. ³² Zato, dođi noću sa svojim ljudima. Sakrij se u poljima izvan grada i čekaj. ³³ Ujutro, čim grane sunce, napadnite grad. Gaal će sa svojim ljudima izaći iz grada u borbu, a ti tada učini što možeš.«

³⁴ Abimelek i svi njegovi ljudi krenuli su noću prema Šekemu. Sakrili su se u polju ispred grada, podijeljeni u četiri skupine. ³⁵ Gaal, Ebedov sin, izašao je i stajao na vratima grada. Tada su se Abimelek i njegovi ljudi digli iz zasjede.

³⁶ Kad ih je ugledao, Gaal je rekao Zebulu: »Gledaj! Ljudi dolaze s planine!«

A Zebul je odgovorio: »To ti se planinske sjene pričinjaju kao ljudi.«

³⁷ No Gaal je ponovo pokazivao: »Pogledaj, ljudi dolaze iz smjera Središta zemlje! Druga skupina dolazi od Čarobnjakovog drveta!«^[d]

³⁸ Tada mu je Zebul rekao: »Gdje su ti sad tvoja brbljava usta kojima si govorio: ‘Tko je Abimelek da bi mu trebali služiti?’ To su ljudi o kojima si govorio s prijezirom. Sad izađi i bori se s njima!«

³⁹ I tako je Gaal krenuo u bitku, predvodeći stanovnike Šekema protiv Abimeleka. ⁴⁰ Abimelek ih je progonio, a oni su bježali. Mnogi su poginuli pred samim vratima grada. ⁴¹ Abimelek je ostao u Arumi, a Zebul je protjerao Gaala i njegovu braću iz Šekema.

⁴² Sutradan je Abimeleku dojavljeno da stanovnici Šekema izlaze na polja. ⁴³ Poveo je svoje ljude. Podijelio ih je u tri skupine i postavio zasjedu na poljima. Kad je vidio ljude kako dolaze iz grada, krenuo je u napad. ⁴⁴ On i njegova skupina jurišali su na ulaz u grad. Druge su dvije skupine napadale i ubijale ljude u polju. ⁴⁵ Cijeloga je dana Abimelek napadao grad. Zauzeo ga je i poubijao ljude, a potom ga potpuno razorio i bacio sol po ruševinama.

⁴⁶ Kad su ljudi iz Kule Šekemske^[e] čuli što se dogodilo u Šekemu, sklonili su se u najsigurnijem dijelu hrama^[f] boga El Berita^[g]. ⁴⁷ Abimeleku je dojavljeno da su se ondje okupili vođe Kule Šekemske, ⁴⁸ a on se sa svim svojim ljudima popeo na planinu Salmon.

Ondje je uzeo sjekiru, nasjekao granja i podigao ga na ramena. Rekao je svojim ljudima: »Brzo! Radite isto što i ja!«

⁴⁹ Svaki je čovjek nasjekao granja i krenuo za Abimelekom. Naslagali su granje ispred najsigurnijeg dijela hrama i potpalili vatru. Svi su ljudi iz Kule Šekemske izgorjeli, oko tisuću muškaraca i žena.

Abimelekova smrt

⁵⁰ Potom je Abimelek otišao u Tebes, postavio opsadu oko grada i zauzeo ga. ⁵¹ U središtu je grada bila dobro utvrđena kula. Svi muškarci i žene, svi vođe naroda u gradu, zatvorili su se u kulu i zaključali vrata za sobom. Potom su se popeli na vrh kule. ⁵² Abimelek se s ljudima probio do kule. Prišao je vratima kako bi podmetnuo požar. ⁵³ No jedna je žena bacila na njega mlinski kamen s vrha kule. Pao mu je na glavu i razbio mu lubanju.

⁵⁴ On je brzo doviknuo svome mladom štitonoši: »Uzmi mač i ubij me, da se o meni ne bi govorilo kako me ubila žena.«

Njegov ga je štitonoša probio mačem te je Abimelek umro.

⁵⁵ Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, vratili su se u svoje kuće.

⁵⁶ Tako se Bog osvetio Abimeleku za zločin koji je počinio protiv svog oca, kad je pobio sedamdesetoricu svoje braće. ⁵⁷ Također, osvetio se i stanovnicima Šekema za sve zlo koje su učinili. Stigla ih je kletva Jotama, Jerubaalovog sina.

Barnaba i Savao kreću na put

13 U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom^[a], i Savao. ² Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.«

³ Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put.

Barnaba i Savao na Cipru

⁴ Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra. ⁵ Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko.

⁶ Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus. ⁷ On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku. ⁸ No suprotstavio im se vračar Elim—tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere. ⁹ Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača ¹⁰ i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove? ¹¹ Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.«

Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku. ¹² Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu.

Pavao i Barnaba odlaze s Cipra

¹³ Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. ¹⁴ Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. ¹⁵ Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«

¹⁶ Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! ¹⁷ Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. ¹⁸ Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. ¹⁹ U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. ²⁰ Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.

²¹ Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. ²² Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno^[b]. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ ²³ Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. ²⁴ Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. ²⁵ A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’

²⁶ Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! ²⁷ Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. ²⁸ Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. ²⁹ Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. ³⁰ No Bog ga je podigao iz mrtvih. ³¹ Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. ³² A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. ³³ Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu:

³⁴ Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao:

³⁵ Na drugome mjestu Bog također kaže:

³⁶ David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. ³⁷ No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. ³⁸ Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. ³⁹ Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. ⁴⁰ Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:

⁴² Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. ⁴³ Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.

⁴⁴ Sljedećeg šabata okupio se gotovo čitav grad da čuje Gospodinovu poruku. ⁴⁵ Kad su Židovi vidjeli mnoštvo, spopala ih je zavist i uvredama su se usprotivili onome što je govorio Pavao. ⁴⁶ No Pavao i Barnaba vrlo su odvažno rekli: »Naša je dužnost bila da Božju riječ kažemo najprije vama, ali budući da je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnog života, mi ćemo se sada okrenuti drugim narodima. ⁴⁷ Evo što nam je zapovjedio Gospodin:

⁴⁸ Kad su nežidovi to čuli, obradovali su se i počeli slaviti Gospodinovu riječ, i svi određeni za vječni život povjerovali su u nju.

⁴⁹ Gospodinova poruka širila se po cijelom kraju, ⁵⁰ a Židovi su nagovorili ugledne pobožne žene i muškarce na vodećim mjestima u gradu protiv Pavla i Barnabe. Oni su ih počeli progoniti i otjerali su ih iz svoga kraja. ⁵¹ Pavao i Barnaba otresli su prašinu sa svojih stopala kao znak protiv njih i otišli u Ikonij. ⁵² A sljedbenici su bili puni radosti i Svetog Duha.

Jeremijina poruka vladarima Jude

22 BOG je rekao Jeremiji: »Siđi do kraljevske palače i reci judejskom kralju: ² ‘Kralju Jude, nasljedniče Davidovog prijestolja, poslušaj što poručuje BOG. Ovo saslušajte i ti i tvoji službenici, kao i svi drugi koji ulaze na vrata palače. ³ BOG vam kaže da postupate pravedno i pošteno, da oštećenike branite od okrivljenih. Ne smijete zlostavljati strance, siročad, udovice. Ne možete ovdje prolijevati nevinu krv. ⁴ Ako se budete držali njegovih zapovijedi, onda će na vrata palače ulaziti kraljevi, koji su pravi nasljednici Davidovog prijestolja. Vozit će se u kočijama i jahati na konjima, u pratnji svojih službenika i cijelog naroda. ⁵ Ali, ako ne poslušate, kaže BOG: Zaklinjem se svojim imenom da će ova palača postati ruševina.’«

⁶ Jer, BOG je o palači judejskoga kralja rekao:

⁸ »Ovuda će prolaziti ljudi mnogih naroda. Pitat će jedan drugoga: ‘Zašto je BOG tako postupio s ovim velikim gradom?’ ⁹ Odgovarat će im se: ‘Zato što su Judejci odbacili savez sklopljen sa svojim BOGOM. Štovali su i služili druge bogove.’«

Jeremija najavljuje propast kralja Joahaza

¹¹ O judejskom kralju Joahazu^[c], Jošijinom sinu, koji je naslijedio kraljevsko prijestolje svog oca, BOG je rekao: »Otišao je iz Jeruzalema i više se neće vratiti. ¹² Više nikad neće vidjeti svoju zemlju. Umrijet će u zatočeništvu.«^[d]

Najava propasti kralja Jojakima

¹⁸ Zato BOG kaže ovo o judejskom kralju Jojakimu, Jošijinom sinu:

Sudbina kralja Jojakina

²⁴ »Zaklinjem se svojim životom«, kaže BOG, »judejski kralju Jojakine^[e], Jojakimov sine, nećeš biti prsten pečatnjak na mojoj desnoj ruci. Ja ću te otrgnuti. ²⁵ Jojakine, predat ću te u ruke babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim Babiloncima. Njih se bojiš. Oni ti žele oduzeti život. ²⁶ Otjerat ću tebe i tvoju majku u zemlju u kojoj niste rođeni, i u njoj ćete umrijeti. ²⁷ Nikad se više nećete vratiti u svoju rodnu zemlju iako ćete za njom jako čeznuti.«

Isus hrani mnoštvo

(Mt 15,32-39)

8 Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: ² »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo. ³ Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.«

⁴ Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?«

⁵ Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?«

»Sedam«, odgovorili su.

⁶ Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali. ⁷ Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele. ⁸ Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara. ⁹ Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu. ¹⁰ Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute.

Opomena nevjernom naraštaju

(Mt 16,1-4; Lk 11,16.29)

¹¹ Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. ¹² Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« ¹³ Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.

Učenici ne razumiju Isusa

(Mt 16,5-12)

¹⁴ Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. ¹⁵ Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«

¹⁶ A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«

¹⁷ Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? ¹⁸ Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? ¹⁹ Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?«

»Dvanaest«, rekli su.

²⁰ »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?«

»Sedam«, rekli su.

²¹ Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«

Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide

²² Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. ²³ Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«

²⁴ Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«

²⁵ Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. ²⁶ Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.

Isus je Krist (Mesija)

(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21)

²⁷ Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?«

²⁸ Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.«

²⁹ Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?«

Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.«

³⁰ Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 16,21-28; Lk 9,22-27)

³¹ I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.« ³² Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati. ³³ A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono^[a]! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.«

³⁴ Tada je Isus pozvao narod i svoje učenike k sebi pa im rekao: »Ako me tko želi slijediti, onda se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ^[b] i slijediti me. ³⁵ Onaj tko želi sačuvati svoj život—izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti—sačuvat će ga. ³⁶ Kakve koristi ima onaj tko dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? ³⁷ Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? ³⁸ Ako se tko posrami mene i moga učenja pred ovim nevjernim i grešnim naraštajem, ja ću se posramiti njega kad dođem u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.«