M’Cheyne Bible Reading Plan

Midjanci protiv Izraela

6 Izraelski je narod činio zlo pred BOGOM pa ih je BOG predao Midjancima na sedam godina. ² Midjanci su tlačili Izraelce, a oni su sebi gradili skloništa u planinama. Sklanjali su hranu u pećine i na teško dostupna mjesta. ³ Jer, kad bi Izraelci sijali usjeve, napadali su ih Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka. ⁴ Podizali su svoje tabore i uništavali usjeve Izraelaca na područjima koja su se protezala sve do grada Gaze. Uništili bi im sve zalihe hrane. Nisu im ostavili ni jednu ovcu, govedo niti magarca. ⁵ Dolazili su sa svojom stokom i šatorima, poput rojeva skakavaca. Ljudi i deva bilo je toliko da ih se nije moglo prebrojati. Upadali su u zemlju i činili štetu. ⁶ Upadi Midjanaca jako su osiromašili Izrael pa su Izraelci zavapili BOGU za pomoć.

⁷ Kad su Izraelci zbog Midjanaca zavapili BOGU tražeći pomoć, ⁸ BOG im je poslao proroka koji je rekao: »Izraelov BOG vam poručuje: ‘Izveo sam vas iz Egipta, oslobodio ropstva. ⁹ Oslobodio sam vas od vlasti Egipćana i svih drugih koji su vas ugnjetavali. Protjerao sam narode ispred vas i dao vam njihovu zemlju. ¹⁰ Rekao sam vam da sam ja vaš BOG. Rekao sam vam da ne smijete štovati bogove Amorejaca, u čijoj zemlji živite. Ali niste me slušali.’«

BOG poziva Gideona

¹¹ Anđeo je BOŽJI došao i sjeo pod hrast u Ofri, na zemlji koja je pripadala Joašu iz Abiezerovog roda. Ondje je njegov sin Gideon čistio pšenicu od pljeve u preši za vino, kako bi je sakrio od Midjanaca.

¹² Anđeo BOŽJI ukazao se Gideonu i rekao mu: »BOG je s tobom, hrabri junače.«

¹³ No Gideon je odgovorio: »Ispričavam se, gospodine, ali ako je BOG s nama, zašto nas je onda ovo snašlo? I gdje su sva ona njegova čudesna djela na koja nas podsjećaju naši očevi? BOG nas je izveo iz Egipta, ali nas je sad napustio i predao Midjancima da nas pokore.«

¹⁴ BOG se okrenuo prema njemu i rekao: »Kreni i svojom snagom spasi Izrael od Midjanaca. Ja te šaljem.«

¹⁵ »Oprosti, Gospodaru«, odgovorio je Gideon, »ali kako ja mogu spasiti Izrael? Moj je rod najslabiji u Manašeovom plemenu, a ja sam u svojoj obitelji potpuno beznačajan.«

¹⁶ »Ja ću biti s tobom«, odgovorio je BOG. »Porazit ćeš Midjance kao da su samo jedan čovjek.«

¹⁷ »Ako sam stekao tvoju naklonost«, rekao je tada Gideon, »daj mi znak, da bih bio siguran da zaista BOG govori sa mnom. ¹⁸ Molim te, nemoj otići odavde dok se ne vratim i ne donesem ti dar.«

A Gospodar je odgovorio: »Ostat ću dok se ne vratiš.«

¹⁹ Gideon je ušao u kuću. Skuhao je meso kozlića i od deset kilograma^[a] brašna umijesio beskvasne pogače. Meso je stavio u košaru, a juhu u lonac. Iznio je hranu i poslužio gosta pod hrastom. ²⁰ Božji mu je anđeo rekao da uzme meso i beskvasne pogače, stavi ih na stijenu i prelije juhom. Gideon je tako učinio.

²¹ Tada je BOŽJI anđeo ispružio ruku i vrhom svoga štapa dotaknuo meso i pogače. Iz stijene je planula vatra i spalila hranu, a BOŽJI je anđeo nestao.

²² Gideon je tada znao da je sreo BOŽJEG anđela. Uzviknuo je: »O moj BOŽE! Vidio sam BOŽJEG anđela, licem u lice!«

²³ A BOG je rekao: »Umiri se! Ne boj se! Nećeš umrijeti.«

²⁴ Gideon je ondje podigao žrtvenik BOGU i nazvao ga »BOG je mir«. Žrtvenik i danas stoji u Ofri, na zemlji koja pripada Abiezerovom klanu.

Gideon ruši Baalov žrtvenik

²⁵ Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Iz krda svog oca uzmi jednog bika, onoga od sedam godina starosti. Poruši žrtvenik koji je tvoj otac podigao bogu Baalu i pored njega posjeci kip božice Ašere. ²⁶ Na toj uzvisini zatim napravi i uredi žrtvenik svome BOGU. Potom uzmi bika i prinesi ga kao žrtvu paljenicu. Spali ga na drvima od slomljenoga kipa božice Ašere.«

²⁷ Gideon je pozvao desetoricu svojih slugu i učinio kako mu je rekao BOG. No zbog straha od svoje obitelji i ljudi iz grada, nije to učinio danju, već noću. ²⁸ Kad su ljudi iz grada ustali sutradan rano ujutro, vidjeli su razrušen Baalov žrtvenik i pored njega sasječen kip božice Ašere. Vidjeli su i bika prinesenog na novom žrtveniku.

²⁹ »Tko li je to učinio?« pitali su jedan drugoga.

Nakon raspitivanja i istrage, doznali su da je to učinio Gideon, Joašev sin.

³⁰ Rekli su Joašu: »Dovedi sina jer mora umrijeti. Srušio je Baalov žrtvenik i posjekao kip božice Ašere.«

³¹ No Joaš je svima odgovorio: »Zar ćete se zauzeti za Baala? Zar ćete njega braniti? Jer, tko god ga bude branio, do jutra će umrijeti. Ako je Baal bog, neka se sâm brani kad netko sruši njegov žrtvenik.«

³² Toga su dana Gideona prozvali Jerubaal^[b] jer je porušio Baalov žrtvenik.

Gideon okuplja vojsku

³³ Svi Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka okupili su se, prešli rijeku Jordan i utaborili se u dolini grada Jezreela. ³⁴ BOŽJI je duh obuzeo Gideona. Zatrubio je u rog i sazvao pripadnike Abiezerovog klana da ga slijede. ³⁵ I cijelome Manašeovom plemenu poslao je glasnike, pozivajući narod da ga slijedi. Poslao je također glasnike u Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo pleme. Oni su mu krenuli ususret.

³⁶ Tada je Gideon rekao Bogu: »Ako je tvoja namjera da uz moju pomoć oslobodiš Izrael, potvrdi mi to. ³⁷ Ostavit ću ovčju vunu na gumnu^[c]. Ako ujutro nađem da je rosa pala samo na vunu, a svuda uokolo zemlja ostane suha, znat ću da ćeš uz moju pomoć osloboditi Izrael, kao što si rekao.«

³⁸ Tako je i bilo. Gideon je ustao sutradan rano ujutro, stisnuo vunu i iscijedio iz nje rosu koje je bilo dovoljno da se jedna zdjela napuni vodom.

³⁹ Tada je Gideon rekao Bogu: »Nemoj se ljutiti na mene. Dopusti da još jednom provjerim. Molim te, neka ovaj put vuna ostane suha, a rosa neka padne svuda uokolo po zemlji.«

⁴⁰ Bog je i te noći učinio što je Gideon tražio. Vuna je ostala suha, a rosa je pala svuda uokolo po zemlji.

Petar i Kornelije

10 U Cezareji je živio čovjek koji se zvao Kornelije, vojni zapovjednik u takozvanoj Italskoj postrojbi. ² On je bio pobožan čovjek i predan Bogu, kao i svi koji su živjeli u njegovoj kući. Velikodušno je davao milostinju siromašnima i stalno se molio Bogu. ³ Jednoga dana, oko tri sata poslije podne, imao je viziju u kojoj je jasno vidio kako mu dolazi Božji anđeo i zove ga: »Kornelije!«

⁴ Kornelije se sa strahom zagledao u anđela i upitao ga: »Što želiš, Gospodine?«

A anđeo mu je rekao: »Tvoje molitve i milostinje doprle su do Boga i on te se sjetio. ⁵ Pošalji sada ljude u Jopu neka dovedu čovjeka po imenu Šimun, zvanog Petar. ⁶ On je odsjeo kod drugoga Šimuna, kožara, čija je kuća na obali.« ⁷ Kad je anđeo otišao, Kornelije je pozvao dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od svojih pomoćnika. ⁸ Ispričao im je sve što se dogodilo i poslao ih u Jopu.

⁹ Sutradan, oko podne, dok su još bili na putu prema gradu, Petar se popeo na krov da se pomoli. ¹⁰ Ogladnio je i htio nešto pojesti. Dok su u kući spremali jelo, Petar je imao viđenje. ¹¹ Ugledao je kako se nebo otvara, a nešto poput velike plahte spušta se na zemlju. Plahta je bila pridržavana za sva četiri kraja. ¹² U njoj su se nalazile svakojake životinje, uključujući gmazove i ptice. ¹³ Zatim mu je glas rekao: »Ustani, Petre, kolji i jedi!«

¹⁴ Petar je odgovorio: »To nikako, Gospodine! Ja nikada nisam pojeo ništa okaljano ili nečisto^[a].«

¹⁵ A glas mu se i drugi put obratio: »Ne smatraj nečistim ono što je Bog proglasio čistim.« ¹⁶ To se ponovilo triput. Onda je odjednom sve vraćeno na nebo.

¹⁷ Petar je razmišljao što bi ta vizija mogla značiti. A glasnici, koje je poslao Kornelije, raspitali su se gdje se nalazi Šimunova kuća i već su stajali na njezinim vratima. ¹⁸ Zovnuli su i pitali boravi li Šimun, zvani Petar, u toj kući.

¹⁹ Dok je Petar još razmišljao o onome što je vidio, Duh mu je rekao: »Slušaj, trojica te traže. ²⁰ Ustani, siđi i pođi s njima bez oklijevanja jer sam ih ja poslao.« ²¹ Petar je sišao i rekao im: »Ja sam onaj kojeg tražite. Zašto ste došli?«

²² Oni su mu odgovorili: »Poslao nas je zapovjednik Kornelije. On je pravedan i pobožan čovjek; sav ga židovski narod cijeni. Sveti mu je anđeo rekao da te pozove u svoju kuću i da posluša što mu imaš reći.« ²³ Petar ih je pozvao u kuću i gostoljubivo ih primio. Sutradan se spremio i pošao s njima, a s njim su pošla i neka braća iz Jope.

²⁴ Dan nakon toga stigli su u Cezareju. Kornelije ih je već čekao, zajedno s rođacima i bliskim prijateljima koje je pozvao k sebi. ²⁵ Čim je Petar zakoračio u kuću, Kornelije mu je izašao u susret. Bacio mu se pred noge da mu iskaže poštovanje. ²⁶ No Petar ga je podigao i rekao mu: »Ustani, jer i ja sam samo čovjek.« ²⁷ U razgovoru s Kornelijem Petar je ušao i našao okupljeno mnoštvo te ²⁸ im rekao: »Vi znate da Židovu Zakon ne dopušta da se druži s nežidovom ili da ulazi u njegovu kuću. Ali meni je Bog pokazao da nikoga ne smatram okaljanim niti nečistim. ²⁹ Zato sam došao bez protivljenja čim sam bio pozvan. Sad mi recite, zašto ste poslali po mene?«

³⁰ Na to je Kornelije odgovorio: »Prije četiri dana, u ovo isto vrijeme, u tri sata popodne, bio sam u kući i molio. Odjednom je neki čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene ³¹ i rekao: ‘Kornelije, Bog je čuo tvoju molitvu i zapamtio tvoju pomoć siromašnima. ³² Stoga, pošalji nekoga u Jopu da pozove Šimuna zvanog Petar da dođe. On je odsjeo u kući Šimuna kožara na obali.’ ³³ Odmah sam poslao po tebe i dobro je što si došao. Sada svi ovdje stojimo pred Bogom da poslušamo sve što ti je Gospodin zapovjedio da nam kažeš.«

Petar u Kornelijevoj kući

³⁴ Tada je Petar počeo govoriti: »Sada zaista razumijem da Bog ne pravi razliku među ljudima. ³⁵ Vidim da iz svakog naroda prihvaća onoga koji ga štuje i čini što je pravedno. ³⁶ To je poruka koju je Bog poslao izraelskom narodu, poruka Radosne vijesti o miru po Isusu Kristu, koji je Gospodar svim ljudima. ³⁷ Znate za događaje koji su se zbili širom Judeje. Sve je počelo u Galileji, nakon što je Ivan propovijedao krštenje. ³⁸ Čuli ste o Isusu iz Nazareta kojeg je Bog ispunio^[b] Svetim Duhom i silom. Isus je išao uokolo čineći dobro i ozdravljajući sve koje je đavao držao potlačene, a Bog je bio s njim. ³⁹ Mi smo vidjeli sve što je učinio u Judeji i u Jeruzalemu, a oni su ga ubili pribivši ga na križ. ⁴⁰ Ali Bog ga je trećeg dana podigao iz mrtvih i učinio da se ukaže ljudima. ⁴¹ Nisu ga vidjeli svi, nego samo svjedoci koje je Bog još prije bio odabrao. Mi smo ti koje je odabrao, mi smo jeli i pili s njim nakon njegovog uskrsnuća. ⁴² A on nam je zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo da je on taj kojeg je Bog odredio da sudi živima i mrtvima. ⁴³ Svi proroci govore o njemu i o tome da svatko tko u njega vjeruje, prima oproštenje grijeha po njegovom imenu.«

Sveti Duh silazi na nežidove

⁴⁴ Dok je Petar još govorio te riječi, Sveti Duh spustio se na sve koji su slušali poruku. ⁴⁵ Vjernici Židovi, koji su došli s Petrom, ostali su zapanjeni kad su vidjeli da je Bog dao dar Svetog Duha i onima koji nisu Židovi. ⁴⁶ Sad su, naime, i njih čuli kako govore drugim jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar rekao: ⁴⁷ »Ovi su ljudi primili Svetog Duha isto kao i mi. Može li im itko uskratiti da se krste u vodi?« ⁴⁸ I naredio im je da se krste u ime Isusa Krista. Oni su ga tada zamolili da ostane s njima još nekoliko dana.

Slomljeni vrč

19 BOG mi je rekao: »Idi kod lončara i kupi glineni vrč. Povedi sa sobom nekoliko starješina i vodećih svećenika. ² Idite u dolinu Ben Hinom. Na Vratima razbijene lončarije^[a] objavi moju poruku.

³ Reci: ‘Kraljevi Jude i stanovnici Jeruzalema, čujte što vam poručuje BOG! BOG Svevladar, Bog Izraela, govori vam: Na ovo ću mjesto uskoro sručiti strašnu nesreću. Svi koju za to čuju, bit će zaprepašteni. ⁴ Učinit ću to jer su me Judejci napustili i zagadili ovo mjesto. Palili su žrtve lažnim bogovima, koje oni i njihovi preci nisu poznavali. Judejski su kraljevi natopili ovo mjesto krvlju nedužne djece. ⁵ Podigli su svetišta i tu spaljivali svoju djecu, prinoseći ih Baalu kao žrtve paljenice. Ja to nisam zapovjedio. Nikad im nisam rekao da to čine niti mi je to palo na pamet. ⁶ Ali, dolaze dani, govori BOG, kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet ili Dolina Hinom. Zvat će se Dolina pokolja. ⁷ Ovdje ću pokvariti zamisli Judejaca i Jeruzalemaca. Poginut će od mačeva u rukama neprijatelja. Njihovi će leševi biti hrana pticama i divljim zvijerima. ⁸ Opustošit ću ovaj grad. Tko god bude ovuda prolazio, zgražavat će se i čuditi njegovim ruševinama. ⁹ Pod neprijateljskom će opsadom grada ljudi patiti i gladovati. Natjerat ću ih da jedu meso svojih sinova i kćeri, da se pojedu međusobno.’

¹⁰ A onda, Jeremijo, pred ljudima koji su s tobom, razbij vrč, ¹¹ pa im reci: ‘BOG Svevladar kaže: Uništit ću narod Jude i Jeruzalema kao razbijeni glineni vrč, tako da se više neće oporaviti. Neće biti mjesta za pokapanje mrtvaca pa će ih ostavljati na Lomači^[b]. ¹² Tako će biti i s ovim mjestom i njegovim stanovnicima. Bit će kao Lomača, tvrdi BOG. ¹³ Sve kuće u Jeruzalemu i palače judejskih kraljeva, po čijim su se krovovima^[c] palile žrtve nebeskim zvijezdama i izlijevali prinosi pića u čast drugih bogova, bit će zagađene kao Lomača.’«

¹⁴ Jeremija se vratio iz Lomače, kamo ga je BOG poslao da prorokuje. Otišao je u dvorište BOŽJEGA Hrama i govorio pred svim okupljenim ljudima: ¹⁵ »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: ‘Rekao sam da ću uništiti Jeruzalem i sva okolna naselja. To će se uskoro i dogoditi jer su me ovi ljudi uporno odbijali poslušati.’«

Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)

5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. ² Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. ³ Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. ⁴ Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. ⁵ Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

⁶ Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. ⁷ Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« ⁸ Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

⁹ A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Odgovorio mu je: »Zovem se Legija^[a] jer nas ima mnogo.« ¹⁰ Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

¹¹ Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. ¹² Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« ¹³ I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

¹⁴ Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. ¹⁵ Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. ¹⁶ Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. ¹⁷ Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

¹⁹ No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

²⁰ Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)

²¹ Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. ²² Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. ²³ Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴ Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵ Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶ No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷ I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. ³⁸ Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. ³⁹ Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« ⁴⁰ Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. ⁴¹ Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« ⁴² Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, ⁴³ a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.