M’Cheyne Bible Reading Plan

Pjesma Debore i Baraka

5 Debora i Barak, Abinoamov sin, toga su dana ispjevali ovu pjesmu:

U zemlji je potom četrdeset godina vladao mir.

Savlovo obraćenje

9 U međuvremenu, Savao je još uvijek nastojao zaplašiti i ubiti Gospodinove učenike. Otišao je do vrhovnoga svećenika ² i zamolio ga da pošalje pisma sinagogama u Damasku. Tražio je ovlasti da smije uhititi i dovesti u Jeruzalem sve sljedbenike Puta^[a] koje nađe, bilo muškarce ili žene.

³ Kad je već bio nadomak Damasku, odjednom je neka nebeska svjetlost zasjala oko njega. ⁴ Pao je na zemlju i začuo glas kako mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«

⁵ Savao je upitao: »Tko si ti, Gospodine?«

Glas je rekao: »Ja sam Isus kojeg progoniš. ⁶ No ustani, uđi u grad i tamo će ti biti rečeno što trebaš činiti.«

⁷ Njegovi su suputnici stajali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli. ⁸ Savao se podigao sa zemlje. Otvorio je oči, ali ništa nije mogao vidjeti. Zato su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. ⁹ Tri dana nije vidio i nije ništa niti jeo niti pio.

¹⁰ U Damasku je živio Isusov učenik po imenu Ananija. Imao je viziju u kojoj ga je Gospodin zazvao: »Ananija!«, a on se odazvao: »Evo me, Gospodine.«

¹¹ Gospodin mu je rekao: »Spremi se i pođi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj^[b] kući pitaj za čovjeka iz Tarza zvanog Savao; on sada moli. ¹² U viziji mu je rečeno da će mu doći čovjek po imenu Ananija i položiti ruke na njega da bi opet progledao.«

¹³ Ananija je odgovorio: »Gospodine, mnogi su mi govorili o tom čovjeku. Pričali su da je učinio mnogo zla tvojim svetima u Jeruzalemu. ¹⁴ A ovamo je došao s ovlastima vodećih svećenika da uhiti sve koji u tebe vjeruju.«

¹⁵ A Gospodin mu je rekao: »Idi! Jer, toga sam čovjeka izabrao da preko njega čuju za mene i kraljevi, i Židovi, i ostali narodi. ¹⁶ Ja ću mu pokazati što sve mora pretrpjeti radi moga imena.«

¹⁷ Ananija je otišao i uputio se u tu kuću. Položio je ruke na Savla i rekao: »Brate Savle, Gospodin Isus ukazao ti se na putu ovamo. On me je poslao k tebi da bi ti ponovo progledao i napunio se Svetim Duhom.« ¹⁸ Istoga je trena nešto poput ljusaka otpalo sa Savlovih očiju i on je progledao. Ustao je i krstio se. ¹⁹ Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga.

Savao govori o Isusu

Savao je ostao nekoliko dana s učenicima u Damasku, ²⁰ a zatim je krenuo od sinagoge do sinagoge^[c] i počeo širiti vijest o Isusu, govoreći: »Isus je Božji Sin.«

²¹ Svi koji su ga čuli bili su zapanjeni i govorili su: »Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu pokušao uništiti one koji vjeruju u to ime? Nije li ovamo došao uhititi ih i odvesti svećeničkim glavarima?«

²² A Savao je postajao sve snažniji. Dokazivao je da je Isus—Krist, tako da Židovi, koji su živjeli u Damasku, nisu znali što bi mu odgovorili.

Savao bježi

²³ Prošlo je dosta vremena i Židovi su se urotili da ubiju Savla. ²⁴ Čuvali su danju i noću gradska vrata kako bi ga ubili, ali on je doznao za njihovu zavjeru. ²⁵ Učenici su noću uzeli Savla i spustili ga u košari preko zidina.

Savao u Jeruzalemu

²⁶ Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se priključiti učenicima, ali oni su ga se bojali i nisu vjerovali da je stvarno učenik. ²⁷ No Barnaba ga je prihvatio i odveo k apostolima. Ispričao im je kako se Gospodin ukazao Savlu na putu u Damask i razgovarao s njim te kako je Savao u Damasku hrabro govorio u Isusovo ime.

²⁸ Savao je ostao s njima. Slobodno se kretao u Jeruzalemu i hrabro propovijedao u Gospodinovo ime. ²⁹ Obraćao se Židovima, koji su govorili grčkim jezikom, i raspravljao s njima, a oni su ga nastojali ubiti. ³⁰ Kad su braća za to doznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz.

³¹ Tako je Crkva širom Judeje, Galileje i Samarije bila u miru i izgrađivala se. Živjela je u strahopoštovanju prema Gospodinu i brojem je rasla ohrabrenjem Svetog Duha.

Petar u Lidi i Jopi

³² Petar je obilazio gradove i tako stigao i do svetih u Lidi. ³³ Ondje je sreo čovjeka po imenu Eneja, paraliziranog i prikovanog uz krevet osam godina. ³⁴ Rekao mu je: »Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i spremi svoju postelju!« Eneja je istoga trena ustao. ³⁵ Svi stanovnici Lide i Šarona vidjeli su ga i obratili se Bogu.

³⁶ U Jopi je živjela Isusova sljedbenica Tabita—što prevedeno znači »Košuta«^[d]. Uvijek je činila dobra djela i davala milostinju siromašnima. ³⁷ Baš u to vrijeme razboljela se i umrla. Oprali su njezino tijelo i položili ga u sobu na katu. ³⁸ Učenici iz Jope čuli su da se Petar nalazi u Lidi. Budući da je Lida blizu Jope, poslali su dvojicu k njemu. Oni su ga preklinjali: »Molimo te, ne gubi ni trenutka, dođi odmah k nama!« ³⁹ Petar se spremio i krenuo s njima. Kad je stigao u Jopu, odveli su ga u sobu na katu, a sve su udovice stale oko njega. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i ostalu odjeću koju je Tabita napravila dok je bila živa. ⁴⁰ Petar je sve poslao van iz sobe, kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: »Ustani, Tabita!« Ona je otvorila oči i, čim je vidjela Petra, uspravila se i sjela. ⁴¹ Petar joj je pružio ruku i pomogao joj ustati. Zatim je pozvao vjernike^[e] i udovice te im pokazao Tabitu živu. ⁴² To se pročulo po svoj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina. ⁴³ A Petar je još podosta vremena ostao u Jopi kod nekoga kožara^[f] Šimuna.

U lončarevoj kući

18 Jeremija je primio ovakvu poruku od BOGA: ² »Idi u lončarevu kuću. Ondje ćeš čuti moje riječi.«

³ Otišao sam do lončara. Bio je kod kuće i radio za lončarskim kolom. ⁴ Rukama je oblikovao posudu od gline, ali ona mu se pokvarila. Zatim je od te gline napravio drugu posudu, kako mu se činilo najbolje.

⁵ Tada sam čuo BOGA kako mi govori: ⁶ »Narode Izraela, mogu učiniti s vama isto što i ovaj lončar sa svojom zdjelom. Izraelci, znajte, vi ste u mojoj ruci kao glina u rukama lončara.« Tako je rekao BOG. ⁷ »Ako ikad kažem nekom narodu ili kraljevstvu da ću ih iskorijeniti i uništiti, ⁸ a oni odustanu od svoje pokvarenosti, ja ću se tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim zlo. ⁹ No ako neki narod ili kraljevstvo odlučim učvrstiti i izgraditi, ¹⁰ a oni počnu postupati protiv moje volje i postanu neposlušni, ja ću se i tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim dobro.

¹¹ Stoga, Jeremijo, reci stanovnicima Jude i Jeruzalema da im poručuje BOG: ‘Pazite! Spremam^[a] vam nesreću. Smišljam kaznu za vas. Zato, odustanite od svoga lošeg načina života i počnite činiti dobro.’ ¹² Ali oni će ti reći: ‘Govoriš uzalud. Mi ćemo i dalje uporno živjeti po svome i raditi što nas je volja.’

¹³ Zato im BOG poručuje:

Urota protiv Jeremije

¹⁸ Tada su neki ljudi odlučili: »Idemo se riješiti Jeremije. Uvijek ćemo imati svećenike da nam daju upute, mudrace da nas savjetuju i proroke da nam prenose Božje poruke. Govorit ćemo protiv njega.^[c] I prestat ćemo slušati što govori.«

Usporedba o sijaču

(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)

4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. ² Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: ³ »Slušajte! Sijač je otišao sijati. ⁴ Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. ⁵ Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. ⁶ Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. ⁷ Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. ⁸ A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«

⁹ I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«

Zašto Isus govori u usporedbama?

(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)

¹⁰ Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.

¹¹ Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama ¹² jer:

Značenje usporedbe o sijaču

(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)

¹³ »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? ¹⁴ Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. ¹⁵ Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. ¹⁶ A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, ¹⁷ ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. ¹⁸ A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, ¹⁹ ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. ²⁰ Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«

Svjetiljka

(Lk 8,16-18)

²¹ Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? ²² Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. ²³ Ako tko sluša, neka shvati!«

²⁴ Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama—i dobit ćete još više. ²⁵ Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«^[b]

Sjeme koje samo raste

²⁶ Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. ²⁷ Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste—a da on ne zna kako. ²⁸ Zemlja proizvodi plodove sama po sebi—najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. ²⁹ Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«

Usporedba o sjemenu gorušice

(Mt 13,31-32.34-35; Lk 13,18-19)

³⁰ Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? ³¹ Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. ³² Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«

³³ Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. ³⁴ Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.

Isus stišava oluju

(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)

³⁵ Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« ³⁶ Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. ³⁷ Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. ³⁸ A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«

³⁹ Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.

⁴⁰ Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«

⁴¹ Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«